Noć zlatnih gromova

Osvanulo je jutro bijeo kao oština. Na nebu nigdje oblačka. Kubura bi rekao: Kao da je nebo suzama okupano. Baš tako. A imalo se šta i vidjeti. Mnogi od nas sada gledaju šta je porodila tamna noć. Ali, opet Kubura, svjetlost se previ od tame. Čamci su puni vode. Neki su i potopljeni. Imamo mi čamce koji plivaju i onda kada su puni vode. Izašao sam rano da naš čamac ocčstim i da iz njega izbacim vodu. Dženis je sa mnom. Stoji na obali Save. I, niko se vodi još ne smije približiti. Sve vrije od ljudi, kola, sirena, policija, kola Hitne pomoci, ljekara, inspektora, znatiželjnika.... A znatiželjni smo svi!