Bio nekoć prije rata u Sarajevu jedan taksist. Drukčiji od ostalih, neobičan, osebujan. Čovjek očito zalutao među taksiste. Sjedio bi na štandu u autu,čekao svoj red i čitao Dostojevskog. Kad bi došao red na njega i mušterija uhvatila rukom za kvaku vozila, pogledao bi je preko naočala, i ako mu se nije sviđala, odbijao ju je jednostavno, hladno, gotovo neljubazno: ‘‘Oprostite, ne vozim dok ne pročitam ovo poglavlje“.
(Željko Ivanković )
Dodatne informacije
Izdavač
Rabic
Preporuka
Ne
Tagovi Proizvoda
Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze
Proizvoda u bazi
