Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala

Ljubav je uvijek nova. Nije važno da li volimo jednom, dvaput, deset puta u životu - jer se stalno suočavamo sa situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili u raj, ali uvijek nas nekud odvede... Priča, koja je po rječima glavne junakinje nastala na obali rijeke Pjedre, u osnovi je jednostavan ljubavni roman. Dvoje prijatelja iz mladih dana, iz istog mjesta, koji su se otisnuli svako svojim putem, sreću se poslije više od deset godina. Nju, sada samosvjesnu, ozbiljnu ženu, život je naučio da se ne predaje emocijama, a njega da pribežište od unutrašnjih sukoba i kolebanja nađe u religiji i razvijanju svojih iscjeliteljskih moći. Ponovo zajedno, ujedinjuju se na duhovnom putovanju prepunom prepreka i poteškoća, ali postavlja se pitanje hoće li zajedno uspjeti da nastave dalje, suočeni sa dugo potiskivanim demonima prošlosti - krivicom, očajanjem, strahom od ispoljavanja osjećanja i predrasudama... „Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala jeste parabola koja pokazuje da je prava ljubav čin potpunog odricanja.“ Fabio Gambaro „Roman je očaravajući kao i Alhemičar. Kod Paula Koelja naročito volim njegov jasan i nedvosmislen način iskazivanja osećanja. U njegovim knjigama svi se mogu identifikovati sa junacima, koji nisu nikakvi superjunaci, već pre obični muškarci i žene koji tragaju za svojom prošlošću i sopstvenom istinom.“ Vanesa Demuj