Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

35.023

Facebook slicica

Katalog

Na kraju grada

Na kraju grada

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika


ISBN:

978-9958-82-6037-5

Ilustracija:

Da - crno-bijelo

Izdavač:

Dostupnost:

na stanju

Šifra:

K4793

Broj strana:

95

Težina:

500 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

15,00 KM
na stanju

Kategorije:

Sadržaj:

Balkon

U ovom sutonu
Jedan čovek stoji na balkonu
I posmatra u plavičast prostor ispod sebe
I na početku
Rasejano nabraja stvari koje mu ulaze u oči
I stvari koje samo kucaju na neka njegova vrata
I ne ulaze.
I evo
Čovek već dobro razlikuje u svojoj glavi
Zatamnjene površine iskošenih krovova
Od razbacanih kvadrata svetlosti
Koja obnavlja svoj limunasti život u prozorima
I desno
I levo.
Smešta pod svoje čelo
Malo okrnjenu sliku jednog zdepastog drveta
I sliku visokog dima
Koji se na putu do zasvetlucale zvezde pomešao sa
vazduhom.
Čovek na balkonu predoseća
I to upečatljivo
I neke detalje
Koji se uporno dešavaju iza neprovidnih zidova
U tek zatvorenim kockama.
Vidi jednu smračenu pticu kako nestaje iza ivice
I još mnogo
I još bezbroj drugih stvari koje se skoro
i očigledno prelivaju preko ruba pamćenja.
I njegova glava
Postaje mala već za sve te stvari
I njegova samoća
Postaje velika za njega samog u njoj
I neodrživa.
On gleda sa balkona
I plavičast prostor ispod njega otkriva jedan
zamršen svet asocijacija
I čovek oseća da su
Možda sve dotad nespojive stvari
Prebacile nevidljive mostove između svojih i
tuđih namera.
Čovek je raširio jedine ruke koje ima
Hteo bi da objasni svom gradu zagonetku koja je
još iz dubine vremena postavljena
Ali se u trenutku
U tankoj pukotini između odluke i dela
Setio nekih stvari
Između ostalih i Ikara
I njegov mu se lik sad širi pred očima
Brzo i okruglo
Kao trag bačenog kamena u vodi
I čovek steže ogradu ispred sebe
I oseća hladovinu od gvožđa
I naslanja se na zid.
Čovek zatvara oči.
Hteo bi bar nekoliko reči da kaže
Ali ih pesnici još nisu izmislili.



Balada o predvečerju



Pošli ste izvan grada u predvečerje da umirite oči
i ostali ste sasvim sami.
Niste ni znali kako tišina voli nepoznate
da rani iz nevidljive puške.
I dugo ste uzalud naprezali oči
Da protumačite arhitekturu ptica koje su letele.
Predugo ste uzalud bili svijeni prema zemlji
Kao polomljen luk:
Hteli ste naivno da uhvatite baš onu kap vremena
kad se nedirnuta travka popela uvis za novi
milimetar.
Pošli ste u predvečerje:
Niste ni znali
Da vas ramena bole od nevidljivih krovova
Da su vam ruke teške od ne sasvim prirodnih ljubavi
Pomislili ste da vam se u sluhu nešto događa
A zaboravili ste da ste sa sobom povukli
zidove jedne jako navikle ulice.
Pošli ste u predvečerje:
Išli ste polako
I tek ste odjedanput shvatili da to nije
vaš korak iako su noge sasvim vaše.
Išli ste polako:
samo sad još laganije
Skoro kao da ne idete.
Stali ste
A učinilo vam se kao da i dalje idete korakom
koji nije vaš korak.
Pošli ste izvan grada u predvečerje da umirite oči
I sada ležite u travi
Iako znate da ste hteli samo da sednete.
Pored vašeg uha
Jedna travka je prilično sumno porasla za milimetar
- Vi ništa niste čuli.
U vazduhu su dve ptice obeležile krilima
skromnu umetnost
- Vi ništa niste videli.
Pošli ste u predvečerje
I sada iz trave krišom otvarate oči
I čini vam se da vas još uvek neko nišani
iz nevidljive puške.

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2010
  • Jezik: Bosanski jezik
  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 150x200
  • Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina
  • Stanje: Nova

Detalji

Balkon U ovom sutonu Jedan čovek stoji na balkonu I posmatra u plavičast prostor ispod sebe I na početku Rasejano nabraja stvari koje mu ulaze u oči I stvari koje samo kucaju na neka njegova vrata I ne ulaze. I evo Čovek već dobro razlikuje u svojoj glavi Zatamnjene površine iskošenih krovova Od razbacanih kvadrata svetlosti Koja obnavlja svoj limunasti život u prozorima I desno I levo. Smešta pod svoje čelo Malo okrnjenu sliku jednog zdepastog drveta I sliku visokog dima Koji se na putu do zasvetlucale zvezde pomešao sa vazduhom. Čovek na balkonu predoseća I to upečatljivo I neke detalje Koji se uporno dešavaju iza neprovidnih zidova U tek zatvorenim kockama. Vidi jednu smračenu pticu kako nestaje iza ivice I još mnogo I još bezbroj drugih stvari koje se skoro i očigledno prelivaju preko ruba pamćenja. I njegova glava Postaje mala već za sve te stvari I njegova samoća Postaje velika za njega samog u njoj I neodrživa. On gleda sa balkona I plavičast prostor ispod njega otkriva jedan zamršen svet asocijacija I čovek oseća da su Možda sve dotad nespojive stvari Prebacile nevidljive mostove između svojih i tuđih namera. Čovek je raširio jedine ruke koje ima Hteo bi da objasni svom gradu zagonetku koja je još iz dubine vremena postavljena Ali se u trenutku U tankoj pukotini između odluke i dela Setio nekih stvari Između ostalih i Ikara I njegov mu se lik sad širi pred očima Brzo i okruglo Kao trag bačenog kamena u vodi I čovek steže ogradu ispred sebe I oseća hladovinu od gvožđa I naslanja se na zid. Čovek zatvara oči. Hteo bi bar nekoliko reči da kaže Ali ih pesnici još nisu izmislili. Balada o predvečerju Pošli ste izvan grada u predvečerje da umirite oči i ostali ste sasvim sami. Niste ni znali kako tišina voli nepoznate da rani iz nevidljive puške. I dugo ste uzalud naprezali oči Da protumačite arhitekturu ptica koje su letele. Predugo ste uzalud bili svijeni prema zemlji Kao polomljen luk: Hteli ste naivno da uhvatite baš onu kap vremena kad se nedirnuta travka popela uvis za novi milimetar. Pošli ste u predvečerje: Niste ni znali Da vas ramena bole od nevidljivih krovova Da su vam ruke teške od ne sasvim prirodnih ljubavi Pomislili ste da vam se u sluhu nešto događa A zaboravili ste da ste sa sobom povukli zidove jedne jako navikle ulice. Pošli ste u predvečerje: Išli ste polako I tek ste odjedanput shvatili da to nije vaš korak iako su noge sasvim vaše. Išli ste polako: samo sad još laganije Skoro kao da ne idete. Stali ste A učinilo vam se kao da i dalje idete korakom koji nije vaš korak. Pošli ste izvan grada u predvečerje da umirite oči I sada ležite u travi Iako znate da ste hteli samo da sednete. Pored vašeg uha Jedna travka je prilično sumno porasla za milimetar - Vi ništa niste čuli. U vazduhu su dve ptice obeležile krilima skromnu umetnost - Vi ništa niste videli. Pošli ste u predvečerje I sada iz trave krišom otvarate oči I čini vam se da vas još uvek neko nišani iz nevidljive puške.

Dodatne informacije

Izdavač Bosanska Riječ Sarajevo
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter