Rođeni otvorenih očiju

Knjiga pjesama Vahida Klopića Rođeni otvorenih očiju prožeta je nostalgijom. Ovdje je nostalgija elementarno polazište. Teme i motivi ovoga pjesništva usko su vezani s pomenutom emocijom nostalgije i elegije. Sasvim je dovoljna bilo kakva asocijacija koja će postati motivom ovoga pjesništva. To su, prije svega, male, svakodnevne stvari koje čovjek susreće, ali i koje su, budući da su kontekstualizirane svakodnevicom, izgubile, ako se o tome može ovako govoriti, svoju bitku pred duhom banalizacije. O tome, tj. oneobičavanjem malih stvari i upornome vraćanju onome što je iščezlo, lirski subjekt ispisuje nostalgiju koja na momente može biti i patetična, ali nikada u mjeri da ovo pjesništvo banalizira stvarnost. Ovdje su pjesme sasvim dovoljne da, zbog forme, pređu nekada u prozu. Na toj granici, između proze i poezije, ličnoga i općega, nastaje ovo pjesništvo.