Pisma iz uzaludnosti

Pisma iz uzaludnosti, ponudio je pjesničku svježinu i samosvojnost - bez mogućnosti za osobitu komparaciju u dosadašnjem bh. pjesništvu. Ovo je poezija čija se riječ sklada u sasvim uravnoteženu sintaksu koja živi ne samo od metaforičkih bljeskova nego svoju estetsku egzistenciju još i više temelji na efektu cjeline - gdje se pojedini pjesmotvori, zadržavajući i svoju autonomnu vrijednost, na makroplanu kompozicijski precizno osmišljeno integriraju u jedinstvenu poemu, svojevrsnu himnu ljubavi, realiziranu neobičnim poetskim doslućivanjem njezine povijesne sveprotežnosti. No, riječ je o posve osobnom doživljaju čiji pjesnički izričaj predstavlja obnovu povjerenja i u samu poeziju. Lirski je subjekt ove knjige žena koja pamti sve (kako glasi stih iz jedne pjesme), i ta je žena ovdje sinonim za ljubav koja putuje svjetopoviješću - sve do suvremenosti, u Bosni. Pjesme su ostvarene tzv. slobodnim stihom, u cjelini u svojevrsnom kriptonarativu, ali to je naglašeno lirska poezija koja producira neodoljivu opojnost svoga ukupnog ozračja, ne podliježući jeftinoj sladunjavosti i visokoparnosti. Osim ostaloga, Pisma iz uzaludnosti suvereno i vrlo nadahnuto vraćaju dignitet ljubavi kao klasičnoj temi pjesničke svetkovine - nasuprot njezinoj pomodnoj pjesničkoj degradaciji, pa i ironiziranju do perverznosti. Književna nagrada Fra Grgo Martić za 2007. godinu, najbolja knjiga poezije.