I dođe mjesec maj

I dođe mjesec maj , premda je prozni autorov prvijenac, naslućuje njegovu vještinu suvremenog pripovjedača. Istaknuvši kroz tridesetak kratkih poglavlja s vrlo sugestivnim naslovima nekoliko nosećih likova, lagano i bez spisateljskog napora, on uspijeva kroz ovu dvorazinsku priču približiti našim svijestima svu prazninu života kojima danas živimo. K tomu još i na crnohumoran način, svojstven suvremenim pripovjedačima, koji lako skidaju veo prašine s ljudskih psiha, razgolićuje ih i jasno nas upućuju na lažni moral kojemu smo primorani svako jutro zaželjeti dobrim, a svaku noć odahnuti što smo preživjeli i taj dan, na grbači s njim. Pripovijedanje o otuđenosti, razvratu, zakonu jačega, političkom i svekolikom kurvanju i općem nemoralu, neiskrenom vjeroučenju i sklonosti popuštanju pred izazovima interesa, bilo da su materijalni ili tjelesni, autor je smjestio u nevažan grad, nevažan jer to može biti bilo koji grad, moj ili vaš. Dio radnje smjestio i u neko bezimeno selo, više kao metaforu kojom nas upućuje na znanu nam ali i uredno prešućivanu činjenicu koja zbori o popuštanju urbanog pred nasiljem ruralnog. I na toj relaciji, toj između ruralnog u nastupu i urbanog u povlačenju, autor nam ne ostavlja nikakve lažne ni sladunjave nade, dapače, njegov je glavni urbani junak, stari službenik Pero, godinama maltretiran od hodničkih čekača uvjerenja, čak presretan što se riješio ovozemaljskog života. Iz kojega ne želi pamtiti ništa nego bol za ženom i psom. Ovo je upozoravajuća literatura o sunovratu boljeg dijela tradicije, u kojoj ako ništa drugo, barem djecu nije bilo sramotno rađati. Tekst ovog mladog autora s toga nas na vrijeme upozorava kako ćemo umirati posve sami i beznačajni nastavimo li sa životima u kojima ne razlikujemo više što je ljudsko, a što zvjersko u nama… Književna nagrada Fra Grgo Martić za 2007. godinu, najbolja knjiga proze - prvijenac