Detalji
Roman Enesa Topalovića, 99 umiranja polifonijski je tekst širokog zahvata koji postavlja temeljna pitanja na koja, manje-više, daje univerzalne odgovore.
U isto vrijeme, autor se upustio u hrabru spisateljsku avanturu postavivši sebi vrlo složen, spisateljski rizičan zahtjev iz kojeg je izišao, po našem skromnom sudu, spisateljski neokrznut.
Kada kažemo da je riječ o romanu širokog zahvata, odgovor je, u književnom smislu, nedvosmisleno dat već u prvoj rečenici djela: Morala sam naučiti kako se umire da bih znala živjeti. Sve ono što se dešava u najvećem dijelu sadržaja koji slijedi moglo bi se natkriliti upravo ovom sentencom. Glavna junakinja, narator većeg dijela romana, nije se uspjela realizirati u ljubavi. Zapreka poznata od antike učinila se piscu prihvatljivom. Majčina (za)kletva, uz sestrinu bračnu sudbinu, ostavili su je djevojkom koja je zašla u pozne godine. Profesionalno, zaustavljena pred životnim projektom i povrh svega - karcinom. Još u fazi metastaze. U scijentističkom svijetu to je jednostavno kraj.