Detalji
Ako bismo pokušali odgovoriti na pitanje o ljudskim i stvaralačkim razlozima za pisanje ovog romana, odgovor bi bio jednostavan i ljudski razumljiv - razlog i motiv za pisanje ove jednostavne literarne hronike zacijelo leži u potrebi da se literarnom formom izrazi osjećanje jednog traumatiziranog vremena iz nedavne prošlosti. Opća priča primjerena ovom povijesnom trenutku gotovo je ista za sve, jedino se razlikuju po načinu viđenja i predstavljanja događaja, čime se, u izvjesnoj mjeri, literarne forme i razlikuju od autentičnih, faktualnih. U tom smislu je Enes Topalović svojim romanom ”Let kroz snove” dio opće bosanske priče, dok je specifikum njegove priče u načinu na koji predočava njene izdvojene fragmentarne dijelove.
Neobično i neuobičajeno u Topalovićevoj romanesknoj priči je i to, da se ovdje duša, ili duh, ili svevideće oko, pojavljuju kao instanca, koja govori odnosno vidi događaje u priči - taj sveobjediniteljski duh je, ustvari, Omerova imaginacija i njegova strast da putem stvaralačke imaginacije dopre do kakvog-takvog smisla. To bi bio moj odgovor na pitanje - ko priča?, s tim da je umrla Omerova duša, odvojena od njega,lebdjela kao astralni lik i svevideće oko nad svijetom života, i tako ono što se dogodilo prije njegove smrti, kao i poslije, objedinila u ”knjigu živih i mrtvih”. Ovaj vid organiziranja pripovjedne građe nalazimo kod Nedžada Ibrišimovića u ” Karabegu” ( svevideće oko meleka ) ili kod Th. Mana u ”Izabranicima”, gdje se kao pripovjedač oglašava ”duh pripovijesti”.
Iz recenzije dr Nihada Agic.