Detalji
Danas je veoma malo pjsenika koji tako lijepo pišu ljubavnu poeziju kao što čini Safeta Osmičić. Ona piše poeziju još od rane mladosti, i to veoma uspješno, pa sve do sada, a očito, i ubuduće. Kroz njenu ljubavnu poeziju može se osjetiti i patnja, i sreća, i bol, ne samo njena, već i one druge strane.
U zavičajnim pjesmama, Safeta Osmičić, želi da otrgne od zaborava i onaj stari jezik bosanski, koji je konzervirala od starijih, slušajući često njihov govor, pa ćemo tako naići na veoma lijepe riječi kao što su: srma, žiška, oskoruše, zulumćar, sahan, ibrik, akšam...
Iz recenzije: Nedžib Vučelj