Detalji
Po rečima Mihajla Pantića: „U Itaki i komentarima vidimo ... kako iz neposredne blizine pisac čita samog sebe. I doslovno i metaforički rečeno, pisanje je uvek samočitanje, čak i onda kada predmet tekstualnog interesa nije lirsko ili projektovano ja, već neki fikcionalni supstrat koji, mehanizmom složenog jezičkog posredovanja, nagoveštava individualno, autorsko, neponovljivo osećanje sveta, i viđenja sebe u svetu.