Detalji
Knjige dramskih tekstova, pojedinačnih ili izabranih/sabranih, od jednog autora ili više njih, antologijske ili panoramske, odavno nisu u žiži javne pažnje, čak ni unutar sve manjeg ostrvceta tzv. kulturne javnosti: dramska književnost kao da je sve manje prepoznavana kao književnost, a sve više kao puki, u svakom smislu neobavezujući verbalni predložak za stvaraoce pozorišnih iluzija. Verovati u to da je dobar dramski tekst pre svega dobra literatura, to jest da ono što ne funkcioniše na papiru po svoj prilici neće mnogo bolje delovati ni na sceni, kanda je danas staromodno. Pa ipak, estetske i intelektualne mode i trendovi su jedno, bazična realnost je drugo. To jest: nema danas manje dobre dramske književnosti nego ranije – samo je možda manje u centru pažnje. I nije danas manje smisleno čitati dobru dramsku literaturu nezavisno (dakle: pre, posle, umesto etc.) od pozorišne realizacije nego što je to bilo ikada ranije.