Gost Ivana Nikolajeviča

Pitao se ima li smisla da bilo kome priča o svom sinu, njegovoj porodici, o svojoj majci i svojoj maćehi, o očevom bratu i sestri, o gradovima u kojim je živio i u kojim je mogao da živi a nije, o sreći čovjekovoj koje ima-nema, o sudbini na koju ne možrmo uticati ali je, možda, uprkos istini da živimo u neznanju o njoj, ipak možemo odgoditi svejedno što ima časova u kojim pomislimo da njoj pripada i onaj trenutak usamljenosti u kojem nam se učini, makar to bilo u prosjevu misli koje se kreću između tmica i svijetlih polja svijeta, da smo zaista gospodari vlastitog života?