Gordana među vrbama

U istom trenu, Gordana se rastrijezni. Kao da je neko u sekundi isterao maglu i upalio veliko svijetlo u njenoj glavi. I ona shvati da ni jedna od Tomičinih zamijerki njoj upućenih, nije bila izrečena u ime ljubavi. Već iz straha. Sve te besmislene optužbe oko toga ko je partizan a ko ustaša, ko je Srbin a ko Hrvat, ko je četnik a ko branitelj, ko je glupa žena a ko sveznajući muškarac, sve su to bili izgovori, i nekada taji i sada Tomislavu, da pobijegnu od sebe samih. Da se ne vide onakvima kakvi zaista jesu, ranjivi i zbunjeni muškarci od krvi i mesa, sa svim svojim strahovima, bolima, nadanjima i strepnjama. Umijesto da se suoče sami sa sobom, nastavili su da se skrivaju iza nacije, iza vijere, iza države, iza partije, a za svoj nesrećan život optuživali su uvijek druge, a najviše žene koje su ih voljele, a kojima oni tu ljubav nisu mogli ili nisu znali da uzvrate. Gordana među vrbama roman je o životu u Jugoslaviji u vrijeme socijalizma, o televizijskim emisijama koje smo gledali, o muzici koju smo slušali, o pionirima, o Danu mladosti, o dijeci oficira JNA, o raspadu Jugoslavije i o tome kako su među nama uvik postojali oni koji nisu htijeli prigrliti ni politički, ni nacionalni identitet. Svejedno koji. O tome kako je, u bilo kom društvenom sistemu, biti i ostati individualac, gotovo nemoguća misija. Roman opisuje i lijepe i teške trenutke u Jugoslaviji od 1965. do 1990. i u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine. Trenutke kroz koje su mnogi od nas prošli i koji, htijeli mi to ili ne, čine i dio nas i dio naše istorije.