Dobro sam, ne ljuti se

Loika nema već dvije godine. Kada se Kler vratila sa raspusta, njen brat više nije bio tu. Nestao je. Bez razloga. Bez objašnjenja. Kler je pretpostavila da se posvađao s njihovim ocem. Loik joj piše, uvjek iz nekog drugog grada. Sigurno zna koliko je izjeda tuga što ga nema. Dan uoči godišnjeg odmora, Kler dobija još jedno pismo od brata. Nekoliko nažvrljanih rečenica. Dobro je. Nije oprostio. Ne vraća se. Voli je. Ništa više. Ni reči o iznenadnom odlasku. Kler će nakratko zaboraviti na svoj posao kasirke i krenuti da traži Loika. Ima nedjelju dana. Da ga pronađe. Da priča s njim. Da shvati. Ono što će otkriti uzdrmaće je iz korena.