Djevojka sa bisernom minđušom

Ono čega se uvijek sjetim kad pomislim na dan kad sam prvi put ušla u predvorje, jesu slike. Stala sam na vratima stežući svoj zavežljaj i buljila. Viđala sam slike i ranije, ali nikada ovoliko u jednoj prostoriji. Izbrojala sam ih jedanaest. Najveća je predstavljala dva muškarca, gotovo naga, kako se rvu. Nisam to prepoznala kao priču iz Biblije i pitala sam se je li to neka katolička tema. Druge slike prikazivale su mnogo bliskije stvari - hrpe voća, predele, brodove na moru, portrete. Činilo se da ih je izradilo nekoliko slikara. Pitala sam se koje od njih je naslikao moj novi gospodar. Nijedna nije bila onakva kakvu bih od njega očekivala. Holandski slikar Johanes Vermer postao je jedna od najvećih enigmi slikarstva XVII veka. Ma koliko da se malo zna o njegovom privatnom životu, Vermerove slike odredile su zlatno doba flamanskog slikarstva. Inspirisana njegovom slikom Devojka sa bisernom minđušom Trejsi Ševalije stvorila je izuzetan, ubedljiv istorijski roman prožet zrelom studijom ljudske prirode. Ovaj roman, istovremeno lijep i brutalan, prepun strasti i gneva vodi čitaoca u svijet slika, u atmosferu remek-djela koje istražuje: dirljivu, tajanstvenu, na mahove gotovo nepodnošljivo snažnu i tako živu da čitalac može gotovo da je osjeti, da je namiriše oko sebe.