Detalji
Op. A.M. Deda, Dedo i Babo su pseudonimi za Dobricu Ćosića (Deda), Aliju Izetbegovića (Dedo) i Fikreta Abdića (Babo)
Tokom 1981. godine, Dedo (Alija Izetbegović, op. A.M.) sa svojim istomišljenicima uspostavlja čvršće kontakte podstaknut uspješno izvedenom iranskom Islamskom revolucijom. Redovno kontaktira pripadnike Muslimanske braće u svijetu, a stižu mu i dolari.
Više kleronacionističkih tekstova se piše, objavljuje pod pseudonimom. Ključni programski cjeloviti materijal I.D. (Islamske deklaracije, op. A.M.) se drži u tajnosti zbog moguće reakcije organa gonjenja. U takvoj atmosferi u Sarajevu se obrela nekolicina pripadnika Muslimanske braće iz Egipta, mogući saučesnici, pomagači ilii veze atentatora na A. Sadata. Utočište i domaćinsku pažnju su im pružili Dedini, dok se ovi nisu snašli i otišli dalje. Konkretnije, Dedo je imao zadatak, da takve i slične slučajeve udomi, opskrbi i usmjeri.
Njegov sljedbenik Žika je u istrazi 1983. godine objasnio kako je upoznao Dedu. Sjeća se da mu je 1980. godine ispred Begove džamije prišao Dedo, predstavio se, te dao u zadatak da u toku dana na području Sedrenika pronađe jednog brata (pripadnika Muslimanske braće, op. autora) kojeg su protjerali Sovjeti i dovede ga do Dedina stana.
Ovaj je to izvršio i brata na Dedino zadovoljstvo doveo do Dede, a ovaj mu se zahvalio i upozorio na konspiraciju. Kakva je stvarna Dedina funkcija u tom i sličnim slučajevima bila, Žiki je bilo nepoznato, a pretpostavljao je da je on bio neka vrsta baza Muslimanske braće u bivšoj državi.