Crvena zemlja

Sadija, baka glavnog junaka ovog romana, Mehmeta Duraka, ima naizgled čudnu želju koja se pretvara gotovo u porodični vic: traži da bude sahranjena u Srbiji. Ona želi da se obračuna sa svojim porijeklom i napusti crvenu zemlju, kako simbolički naziva kraj u kojem njena doseljenička familija živi u Turskoj. Mehmet, u želji da pobjegne od nesrećne ljubavi prema susjetki Mirsadi, pristaje da ispuni bakin zavjet. Tako će Sadija vječito počivalište zaista naći u Srbiji, a glavni junak Crvene zemlje mjesto za život u Srebrenici, odakle je njihova porodica poreklom. Mehmet se zaljubljuje u Biljanu, koleginicu sa večernjeg kursa, ali i ta ljubav ostaje neuzvraćena. Ipak, uspijeva da zasnuje porodicu sa drugom ženom i djeluje kao da je ipak uspio da nađe mir. Osim toga, Srebrenica diše punim plućima: privreda grada napreduje, lokalno obrazovanje se razvija, njeguju se prijateljstva koja ne obraćaju pažnju na vjersku pripadnost, zabava, provod, ašikovanja posvuda... Djeluje kao da ništa ne bi moglo da naudi miru i blagostanju. Međutim, na lica dojučerašnjih prijatelja i susjeda rat navlači neprepoznatljive maske koje u svakom od njih nose i tragične unutrašnje promjene. Događaji nezaustavljivo vode ka surovoj završnici... Lidija Klemenčič je napisala hrabar i ideološki nepristrasan roman o jednoj od najbolnijih tačaka novije balkanske istorije. Ako je prvi dio Crvene zemlje kadar da zabavi čitaoca, finale knjige nikoga neće ostaviti ravnodušnim. U svakom slučaju, pred nama je roman gdje je čitaočevo poistovjećenje sa likovima i radnjom neminovno.