Detalji
Iako, kako sam kaže, jeste dijete Revolucije, odnosno Sutjeske, jer to bješe prvi film koji je pogledao, snimljen 1973. g., kao šestogodišnjak, on jeste sve bio samo ne... dijete Revolucije. Usudiću se kazati da je njegova generacija bila svjedokom rastakanja svega onoga dobroga upravo u toj i takvoj Revoluciji.
Nisam nikada bio neko ko se posipao pepelom, ali je u Čistaču kina itekako vidljiv žal za nekim, zdravijim, iskrenijim, naivnijim vremenima. I to na izuzetno iskren, nepatvoren način kako Armin to i predstavlja.
Autor na kraju nam pripovjeda: Centar svega je čovjek, njegova misao, psiha i emocije. Svoj život vidim kao film. Imam glavnu ulogu, pišem scenarij kojem kraj ne znam i režiram u hodu. Kompletan sam umjetnik. Puno je ljudi u tom mom filmu. Ti ljudi, to je jedino vrijedno što sam imao, što imam sada i što ću ikad imati.
Sabahudin Hadžialić