Što sam to, zaboga, učinio?

Moja kuća u Seattleu nalazi se nasuprot jednoj osnovnoj školi. Visoka ograda prijeći mi pogled, ali dovoljno sam blizu da čujem razgovore. Jednog sam jutra bio vani, u svom dvorištu, u doba kad djecu dovoze u školu. Čuo sam kako se vrata automobila otvaraju i zatim s treskom zatvaraju: KABUUM! Otvorila su se druga vrata i preko ograde je zagrmio ženski glas: „BILLY... ŠTO... SI... TO... ZABOGA... UČINIO?“ Moja vlastita majka postavila mi je to isto pitanje. Često. A ja sam ga, pak, postavljao svojoj vlastitoj djeci koja su nedvojbeno preuzela jednak način ispitivanja i sa svojom djecom. Nova knjiga Roberta Fulghuma, autora uspješnice Sve što trebam znati, naučio sam u vrtiću započinje jednim pitanjem koje smo si svi barem jednom postavili: „Što sam to, zaboga, učinio?“ Kako otkriva Fulghum, odgovor nikad nije jednostavan i gotovo uvijek nas iznenadi. Zadnjih nekoliko godina Fulghum putuje po svijetu - od Seattlea preko pustinje Moaba do Krete - tražeći nove suputnike zainteresirane za razmišljanje s njime dok on uživa u neočekivanome: obilasku susjeda s unucima na Noć vještica, odjeven kao veliki zec, lončićima procvjetalih narcisa usred mjeseca studenog, pogledu na zemlju iz svemira, tajanstvenim noćnim zvukovima pustinje, odlascima muškaraca u robne kuće po čarape, bučnoj cjelonoćnoj gozbi kakva je Uskrs u Grčkoj, mukama i izazovima problema s vodovodnim cijevima i prijateljstvu koje čovjek može sklopiti s nekime tko ne govori njegov jezik. Što sam to, zaboga, učinio? obilazak je iz naslonjača svakodnevnog života kako ga doživljava Robert Fulghum, jedan od najvećih američkih esejista, čovjek koji s obje noge čvrsto stoji na zemlji, jednim okom stalno gleda u nebesa i, povremeno, drži jezik za zubima. Fulghum piše svojim kolegama putnicima, ponekad bezbrižno, o dubokim i zbunjujućim tajnama življenja i kaže: Ovo je moj način da brodić svog života dovedem na udaljenost s koje cemo moci razgovarati. Zdravo...