Dječije nebo

Ismet Bekrić DJEČIJE NEBO (Izbor) DIJETE I travka, i krov za lastu, i jablan što se njiše, imaju pravo da rastu, a dijete – ponajviše! I mravi, i vrbe krive, i zrnca, i kapi kiše, imaju pravo da žive, a dijete – ponajviše! I pčela u cvijeću, i olovka što piše, imaju pravo na sreću, a dijete – ponajviše. I oblaci što plove, i sunđer koji briše, imaju pravo na snove, a dijete – ponajviše! DJEČAK ISPOD STOLA MOĆ DJECE Beton hladni, beton sivi, može čudno da oživi kad ga dječje ruke taknu, kad mu prsti nešto šapnu i na obrazu mu blijedom nacrtaju sunce kredom. Dan pun magle, dan pun leda, može ljepše da izgleda kad kroz zavjese ulica proviruju dječja lica, pa grad ispod toplih streha svije gnijezda dječjeg smijeha. DJEČIJE NEBO Nad nama – nebo dječije, taj topli dlan nad svijetom, i jutro biva svjetlije, sa suncem kao sa cvijetom. Ruke, ko ptice, hrle, ne daju tami prijesto. Dječije ruke grle svako, i najmanje, mjesto, Jer sve je tako važno pod ovim dječijim nebom, i dan se rađa snažno, sa suncem kao sa hljebom.