Detalji
Biznis je stoljećima pripadao muškarcima. Nije se naročito razmišljalo kako bi se žene mogle uključiti i biznis rezervisan isključivo za muškarce i kako bi se ponašale na tom izazovnom parketu. Godine su prolazile a da se ništa značajno nije dešavalo s podsticanjem žena. Za njih je po pravilu bila rezervisana metla i krpe, poslovi u kuhinji i odgajanje djece. One su vječito bile „dežurne“ u kući i porodici. Olovka i bilježnica su bile suviše daleko od njihovih očiju i ruku. Kada su se približile biznisu i kad su im olovke i bilježnice bile dostupne, nastale su revolucionarne promjene i otvorilo se onda niz pitanja. Žene su iskoristile svoju životnu šansu i toliko uznapredovale u biznisu kao preduzetnice i menadžerice da su postale jednake ili bolje (nikako lošije) od muškaraca. Smatra se da njihovo vrijeme dolazi i da će 21. stoljeće bit njihovo.One su za te izazove itekako osposobljene.
Stav po kojem su žene manje sposobne od muškaraca za obavljanje
menadžerskih poslova zajednički je za većinu društava u svijetu. Žene menadžeri
uglavnom su pozicionirane na nižim razinama u organizacijskoj hijerarahiji
i raspolažu značajno manjom moći od svojih kolega muškaraca.
Postojanje “staklenog plafona”, kao globalnog fenomena očito je i u Bosni
i Hercegovini, ali dosad nije provedeno nikakvo istraživanje o toj
temi.