Detalji
Kad biste kojim slučajem najprije bacili pogled na završetak romana Smrt u tuđini (1993) američke spisateljice Donne Leon (New Jersey, 1942) samo da zriknete što je bilo na kraju vjerojatno biste ostali potpuno zbunjeni. Autorica naime opisuje telefonski razgovor policijskog istražitelja Guida Brunettija i njegova tasta kontea Orazija, utjecajnog poslovnog i političkog čovjeka s venecijanskim plemićkim pedigreom, o netom zaključenim slučajevima kojima se commissario bavio.
Kad je Brunetti nakon razgovora izišao na terasu da se pridruži supruzi Paoli, ona mu upućuje pitanje koje nam sugerira njezin šok, ali šokira istodobno i nas: Zašto plačeš, Guido?
Završna rečenica krimića, a u njoj istražitelj plače?! Nezamisliv kraj, koji bi se u prvi mah mogao pripisati ili nemoći autorice da suvislo završi priču u žanru koji ima svoje tvrde zakone, ili stereotipu o ženskoj osjećajnosti prenesenoj na lik detektiva. Ima li ipak logične (književne) motivacije za ovakvu završnu sekvenciju, prepuštamo našim čitateljima da već sutra otkriju u Smrti u tuđini.
Proizvoda u bazi
