Poezija

Zbirka sadrži preko 100 najljepših pjesama Jovana Jovanovića Zmaja po stručnom mišljenju i izboru Mire Alečković, koja kaže: Svako dijete imalo je svoju najomiljeniju pjesmu. Jovan Jovanović Zmaj je bio pjesnik koji je pisao pjesme za djecu i pjesme za odrasle. Bio je ljekar i dobar čovjek, jer one koji nisu imali da plate, liječio je besplatno. Imao je ženu i djecu, a onda su mu redom svi poumirali i ostao je sam. Zato je još više zavolio drugu djecu. Mnogo je igre kod Zmaja u pjesmama, a mnogo je i zbilje. Radovaće se s vama i uplašiće se zajedno sa vama da malo dijete ne padne s stolice, da ne postane u životu lijeni Gaša, brinuće se o lutki djevojčice koja polazi u školu, naučiće vas da drugujete sa čvorkom, lastama, mačkom, drvenim konjem, sa leptirima. Draga djeco, izaberite „svoju pjesmu“, onu koja vam se najviše sviđa. Zavolite ove pjesme onako kako su ih i vaši roditelji zavoljeli.“ Knjiga je bogato ilustrovana crtežima u boji. Šta reći o ovom izdanju? Nezaobilazno za djecu! Learn More

U ovom kako ga nazvaše modernom vremenu kada su neke važne uloge zanemarene i kad se dječije potrebe za blizinom i pažnjom ne samo roditelja nego i svih ostalih pomalo zanemaruju pojavljuju se, na svu sreću ovi stihovi koji djeci pokazuju poseban put njihovog odrastanja. Šimo Ešić je taj put gradio s posebnom pažnjom i posvetio ga svoj djeci svijeta. Stihovi natopljeni ne samo dragim ljudima već i ljepotom zavičaja, su ustvari jedna velika biserna ogrlica koja daje ne samo ukras već i veliki značaj književnosti za djecu, ali i književnosti uopće. Sve ove pjesme su hrana za dušu svakog čitaoca, a pisane su iz duše pa je to ta posebna i neraskidiva nit koja se javlja između ovog pisca i njegovih čitalaca. Ono što je dobilo posebno mjesto u ovoj knjizi je ljubav, ona izvire iz svakog stiha i upravo zahvaljujući tome ali i višeslojnosti njegovih stihova ova knjiga je zanimljiva djeci, ali i onima koji samo po godinama nisu djeca, jer svakome nude da odabere sloj koji mu najbolje odgovara. Learn More

Kemal Handan je dugo sretan snivao kraj Vrbanje, a ti snovi su se spleli u stihove u kojima „uspomene sad se smiješe“. Handanove pjesme za male i velike, za sve one koji bi htjeli brže porasti, ali i duže ostati djeca, razigrane su, melodične, jednostavne, i iznad svega dobroćudne, zasanjane, kao treperave izmaglice kroz koje se naslućuju najljepše slike djetinjstva. Pred nama ponovo teče i žubori Vrbanja, ona koja je kako otac poručuje sinu „za nas uvijek draga luka, centar svijeta“. I ta Vrbanja, taj svijet djetinjstva i uspomena, zapravo je samo djelić planete, koja nam je svima data i koja i kad je usnula, treba da sanja samo snove dobrote. Learn More

Learn More

Pjesništvo za djecu u Bosni i Hercegovini iznjedrilo je nekoliko vrsnih imena koja će trajno ostati zapamćena u povijesti ove literature. Među njima posebno i počesno mjesto pripada Ismetu Bekriću, autoru ove knjige koju držite u rukama. Nježan, kad treba biti nježan, igriv, zabavan i djetinjast kad treba izmamiti osmijeh djetetu, mudar i pametan kad treba dijete opomenuti na iskušenja koja ga čekaju u stvarnom životu, bajkovit i zasanjan kad čitaocu treba zagolicati maštu i pokazati mu drukčiji, ljepši svijet, roditeljski brižan i oprezan kad dijete treba zaštititi, uzeta ga za ruku i izvesti na pravi put... Takav je i u životu i u poeziji i takvog ga pamte i vole brojne generacije koje su odrastale uz Bekrićev, zapravo: Bekrićevski lirski govor. Posljednjih godina, njegov stvaralački nemiran duh odveo ga je u područje proze – priče i bajke, tamo gdje se do tada nije ogledao. Nastale su tako dvije veoma zapažene knjige Pijetlov budilnik (knjiga priča) i Drveni konjić (knjiga bajki, koja je nagrađena kao dječja knjiga godine u BiH). Pjesnik po vokaciji, i u prozi je sačuvao svoju tananost, prefinjenost, maštovitost, iskričavu duhovitost i životnost kojom je obradovao svoje stare poštovaoce i stekao brojne nove poklonike. Learn More

Nova knjiga jednog od najpoznatijih i najčitanijih savremenih bosanskohercegovačkih pisaca za djecu, knjiga izuzetne energije i posve neobične strukture. Čine je nove, neobjavljene, Ešićeve pjesme i priče i lirski zapisi o dobrodušnim čudovištima. Ima ih sedam - koliko i dana u sedmici - za svaki dan po jedno. Ova izmaštana, na prvi pogled strašna stvorenja, imaju veliko srce i beskrajno dobru dušu, što bi trebalo značiti da ni o kome ne treba suditi po izgledu. Nevidljiva su odraslima (osim onima koji još uvijek negdje duboko čuvaju dijete u duši) i veliki su zaštitnici i saveznici djece. Čudovišta i cijelu knjigu, maestralno je likovno oplemenila Radostina Neykova, ilustratorka svjetskog glasa iz Bugarke. Koliko su se djeci dopala i koliko su se brzo sprijateljili, pokazuje i podatak da je kompletno prvo izdanje ove knjige, jedinstvene u bh. Dječjoj literaturi, našlo svoje čitaoce za samo nekoliko dana od izlaska knjige iz štampe. Ovo je drugo izdanje koje traži nove sagovornike. Learn More

Zbirka pjesama Plave fuze i druge ljubavi Zejćira Hasića, Brčaka sa tuzlanskom adresom, nagrađena je Godišnjom nagradom Društva pisaca Bosne i Hercegovine kao najbolja knjiga za djecu i mlade objavljena u Bosni i Hercegovini u 2011. godini. Learn More

Voćka poslije kiše Gle malu voćku poslije kiše: Puna je kapi pa ih njiše. I bliješti suncem obasjana, Čudesna raskoš njenih grana. Al nek se sunce malko skrije, Nestane sve te čarolije. Ona je opet kao prvo, Obično, jadno, malo drvo. Learn More

Tko da se poslije tolikih godina sjeti koji je to, i kakav, bio trenutak kad je moja ruka posegnula za papirom i olovkom, ili tintom, da napiše prvu pjesmu? Čovjek može, iz mutnih sjećanja, da izvuče samo neke jasnije slike: najranija, iz ljeta 1918. godine, dok još nisam navršio ni trinaestu, prikazuje mene s Ivom MiŠkinim, u RastuŠju, u našem vinogradu, na Marica brdu, odakle se vidi Brod i vijugava Sava, kako se preko čitavog dana dovikujemo slažući pjesme: u desetercu, to se zna. No, u kojim sam trenucima, u ono blaženo doba, bio doista pjesnik? Od proljeća do jeseni, a naročito ljeti, nedjeljama popodne, čim bi se sunce stalo naginjati k zapadu, ja bih se neopazice penjao na ravni vrh brijega, kod ulaza u Rastušje, i tamo, nevidljiv bilo kome, medu borikama, na travi, stajao ili hodao, ili ležao nauznak,pa satima razmišljao, sanjario, sve dok se ne bi pokazala zvijezda Večernjača. Nikad me, kasnije, nisu prožimale beskrajne slutnje nečega neiskazanog, slične onima koje su mi tada srce ispunjale do dna. Vjerovah da sam pjesnik za kojega još nitko ne zna, ali će saznati kad žetva moja dozri. Kao pčele oko košnice, uglavi su se vrzle misli, jedna za drugom, jedna ispred druge, dižući me od zemlje i noseći me u nepoznat kraj. A nisam ih još umio iskazati skladnim riječima. Sve papire s mojim pjesmama iz tog doba, do moje petnaeste, uništio sam. Davno. I započeo iznova, od jeseni 1920. Odonda, kroz desetljeća, izažimam u pjesme svoj život, mlad i sladak, zreo i trpak. Learn More