Korespodencija I-II tom (1932. - 1956.)

Korespondencija koju su bosanski franjevac fra Josip Markušić (1880.–1968.) i slovenski arhitekt Josip (Jože) Plečnik (1872.–1957.) vodili od 1932. do 1956. čuva se u Plečnikovoj zbirci u Muzejima i galerijama grada Ljubljane (Muzeji in galerije mesta Ljubljana, MGML) odnosno u Markušićevoj ostavštini u arhivu Franjevačkog samostana u Jajcu. Markušićeva pisma prvotno su objavljena u četiri nastavka u reviji Bosna franciscana, sada se objedinjena objavljuju u ovom izdanju, s time da su u ediciju uključena i Plečnikova pisma Markušiću koja se sada po prvi put predočuju javnosti. Time nam konačno stoji dostupna jedna važna i rijetka dokumentacija: važna, jer u pojedinostima ilustrira ostvarenje jednoga od važnijih Plečnikovih djela iz crkvene arhitekture; rijetka, utoliko što sadrži kompletnu sačuvanu prepisku između umjetnika i naručitelja djela. Korespondencija se tiče najvećim dijelom gradnje crkve sv. Ante u Beogradu. Projekt gradnje ove crkve potječe iz godine 1928. i prvotno je vezan uz ime bosanskog franjevca i beogradskog župnika fra Arkanđela Grgića (1889.–1975.). Nakon njegova premještanja u Tuzlu 1932. godine, na njegovo mjesto postavljen je fra Josip Markušić, koji je već od 1931. bio član beogradskog samostanskog bratstva. Sada, u novoj funkciji, on je bio zadužen za nastavak gradnje svetišta i crkve.[3] Kontakti između umjetnika i voditelja gradnje počeli su pismenim putem, da bi se kasnije nastavili i osobnim susretima; ovi su doduše bili rijetki, ali su dodatno učvršćivali prijateljstvo koje je izraslo za vrijeme ove suradnje i koje je u ovoj prepisci na impresivan način dokumentirano.