Iskušenja Bosne Srebrene - Stradanja bosanskih Franjevaca 1944. - 1985.

Istraživanjem naslovne teme bavio se fra Marijan i prije, te je 1999. objavio knjigu Žrtve i mučenici, stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i komunizmu. Ova nova knjiga višestruko je obimnija, s mnogo više podataka, a proširena je i podrobnim istraživanjem o sudbini institucija provincije Bosne Srebrene u Drugom svjetskom ratu i poslije njega. Knjiga je, uz autorov Predgovor i Uvod, podijeljena na tri dijela. Prvo poglavlje, Vrijeme smrti, odnosi se na Drugi svjetski rat, ponajviše na 1945. godinu, kada je Bosna Srebrena izgubila nemali broj svojih članova. Jedan dio njih je ubijen i za ubojstva se posve sigurno zna, neki su nestali pod tajanstvenim okolnostima ali se s punim pravom može pretpostaviti da su također ubijeni; neki su umrli od tifusa. Drugo poglavlje, Vrijeme suđenja, predstavlja devedeset i osam članova provincije Bosne Srebrene koji su od 1945. do 1985. godine, kada je zadnji bosanski fratar bio u zatvoru, bili kazneno procesuirani. Najveći dio ih je duže ili kraće vrijeme proveo u zatvoru, nekoliko ih je osuđeno na smrt i pogubljeno, a jedan je umro od neljudskog zlostavljanja u tamnici. U trećem poglavlju predstavljene su mnogobrojne uzurpacije samostanskih, školskih i drugih prostora Bosne Srebrene tijekom dvadesetak godina nakon Drugog svjetskog rata, te napori franjevaca da ih povrate. Osim nekih parcijalnih nastojanja i rezultata, do sada u Bosni Srebrenoj nije bilo sustavnoga istraživanja ove tematike. U radu na ovoj knjizi, u koji su uložene godine truda i sabiranja podataka, autor se služio mnogim izvornim dokumentima koje je opširno citirao. To pridonosi da bolje upoznajemo i razumijemo stanje tadašnje društveno-političke prilike, odnose Crkve i države, kao i situaciju u kojoj se nalazila Franjevačka provincija Bosna Srebrena i pojedine njezine ustanove odnosno samostani. Upravo tako cjeloviti dokumenti ponajbolje prenose duh tadašnjeg vremena i pokazuju s kojom su se vještinom, znanjem, mudrošću, diplomacijom i upornošću morali služiti onodobni fratri u teškoj i rizičnoj borbi za svoja prava. Vrijednost ovoga sveobuhvatnog djela je i u tome što autora u njemu ne vodi nikakav resantiman niti mržnja prema vinovnicima i počiniteljima, čak niti želja za optuživanjem, kao ni apriorni obranaški stav prema držanju pojedinih franjevaca. Osnovni pokretački motiv bio je čuvanje sjećanja na žrtve te propitivanje i na osnovu dokumenata i činjenica traganje za istinom o onome što se dogodilo i kako se doista dogodilo.