Besjede mrtvih

Oni koji poznaju Slobodana Stajića i njegove radove neće se iznenaditi pojavi ove nove knjige koja samo na prvi pogled izlazi iz okvira onoga što je ranije pisao. Dok je dosad njegova stalno budna, znatiželjna, romantična i dobrohotna duša plovila prelijepim krajevima naše planete i divila se bajkovitim dalekim nepoznatim svjetovima, svakom gradu ili otoku prepunom istorije i duše, arhitektonskim savršenstvima, plavetnilu mora, izaslanicama čari – ženama – potoku koji žubori, prelamanjima svjetlosti, tajnovitom kosmosu i svemu onome na šta nailazite na putovanjima i stalnim novim otkrivanjima, Stajićev istančani i preizraženi osjećaj za pravdu i pravednost koji ga krasi decenijama i po čemu je odavno prepoznatljiv, morao se jednog dana pretočiti u jedan veliki zapis u kome će se odlučno iznijeti sve nepravde i svi bolni apsurdi koji spokojno obitavaju na našoj planeti. Sve se to nalazi u knjizi koju večeras preporučujemo svim ljudima, naročito onima dobre volje. Knjiga Besjede mrtvih predstavlja crnu i bolnu listu proizvoda ljudske negacije, izopačenosti, otudjenosti, prokletstva, zla, kvarnosti, nehaja, neodgovornosti, ludosti… Sve je ovo svuda oko nas, ne možemo da ih izbjegnemo dok nas fatalno okružuju i čine nas nesrećnim i očajnim. U jednoj pripovijetki Ivo Andrić veli: «sva nasilja silnih u vremenima bez poretka i pravde besmislena su, gruba i nedosledna.» Knjiga Slobodana Stajića nastala je u vremenima koja su mnogo gora od onih koje je spoznao Andrić i ona predstavlja svojevrsni lament nad čovječanstvom koje se grči od nepravde, tuge, nevjerice i nemoći.