Teški zrak

Zauvijek mlad, prerano preminuli Antun Branko Šimić, taj pjesnik pjesništva, autor je najzaokruženijega, najintenzivnijeg opusa u svojoj epohi i sasvim nezamjenjiva prinosa hrvatskoj poeziji. U dvadeset šest proživljenih ljeta i desetak godina zrelijeg djelovanja ispunio je zadaću dostojnu cijelog naraštaja i ostavio trag već gotovo stoljetnog trajanja. Njegova jedina zbirka stihova, Preobraženja, pravi je povijesni datum, kako po smjelom stilskom otvaranju i motivskoj koherenciji tako i - još više - po definitivnosti i pročišćenosti izraza. Njezinom pojavom na nacionalnome pjesničkom obzorju došlo je do radikalnih promjena jer se ona postupno nametnula kao nemimoilazan reper, mjera i kriterij. Raznolika svoja iskustva uobličio je A. B. Šimić u impozantan poetski korpus koji živi nesmanjenim intenzitetom, dapače, sa sve više uvažavanja i odjeka. Stotine tekstova, prikaza i studija, disertacija i knjiga posvećeno je i još se posvećuje pjesničkom opusu umjetnika koji na hrvatskom Parnasu dvadesetoga stoljeća zauzimlje jedno od najviših mjesta, a najvjerojatnije s nemimoilaznim Tinom Ujevićem što mu jamačno ni samome ne bi bilo mrsko dijeli sam vrh.