Glasovi (radiodrame)

Zbog visoke svijesti njihovog autora o književnoj tehnici, zbog toga što u njima mrtvi likovi imaju veću važnost od onih živih, Kulenovićeve radio-drame mogu se čitati i kao manirističke drame koje svjedoče o raspadu jedne slike svijeta, svjedoče o tome da i mi živimo u jednom periodu u kojem se ne može postići konsenzus oko najvažnijih pitanja, kako onih etničkih, tako i onih estetskih. Zato Tvrtko Kulenović insistira na važnosti koju ljudsko pamćenje ima za književnost, zato se njegove radio-drame mogu čitati i kao književnost koja, da parafraziramo Derridaovu slavnu misao, promovira odgodu očajanja, projicirajuci u budućnost odgovore na temeljna pitanja o našem današnjem svijetu.