Poezija

Izbor najljepših pjesama za djecu iz pera Jovana Jovanovića Zmaja, pjesama koje nas očaravaju svojom neposrednošću, toplinom i jednostavnošću i vraćaju nas u magične i bezbrižne dane odrastanja. Pjesme čika Jove Zmaja predstavljaju pravo blago naše književnosti koje se prenosi sa generacije na generaciju i ostaje neizostavni dio djetinjstva svakog čovjeka. Learn More

TAJNE BESKRAJNE Kaži mi, kaži, neke tajne što se oko mene danima pletu, pa nikako da izbjegnem zamke beskrajne na ovom čudnom svijetu. Kaži mi zašto odjednom odjeća postane djeci tijesna, pa roditelji muče muku kako da nas obuku? Kako to moja odjeća od stajanja postaje iz mjeseca u mjesec manja? Kaži mi, kaži, šta ima tamo iza neba plava i šume i zvijezda sjajnih? Ima li tamo djece što kao i ja žele otkriti bezbroj tajni? Kaži mi, kaži, neke tajne da znam šta se oko mene dešava, i kada će životne zamke beskrajne moći i jedno dijete da rješava. Learn More

Knjigu su u koprodukciji objavile izdavačka kuća Bosanska riječ iz Tuzle, u svojoj bilblioteci Mali princ i Sarajevo Publishing u svojoj dječijoj biblioteci Lastavica. Riječ je o knjizi neobične koncepcije, koja umnogome izlazi iz već viđenog standarda bosanskohercegovačke dječije literature i koja se svojim humanističkim porukama podjednako obraća djeci, kao i onima koji nisu zaboravili da su bili djeca. Learn More

Strepnja Ne, nemoj mi prići Hoću izdaleka da volim i želim tvoja oka dva. Jer sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da. Ne, nemoj mi prići Ima više draži ova slatka strepnja, čekanje i stra. Sve je mnogo lepše donde dok se traži, o čemu se samo tek po slutnji zna. Ne, nemoj mi prići Našta to i čemu? Izdaleka samo sve ko zvezda sja; izdaleka samo divimo se svemu. Ne, nek mi ne priđu oka tvoja dva... Learn More

Ove pjesme sam zapisivao da lakše dišete. Da znate da imate negdje u svijetu jednog istinskog prijatelja, koji o vama brine drukčije nego tata i mama, rodbina ili nastavnici u školi. ... Moje pjesme i nisu pjesme, nego pisma svakom od vas. One nisu u ovim riječima koje ste pročitali, nego u vama, a riječi se upotrebljavaju samo kao ključevi, da se otvore vrata iza kojih neka poezija, već doživljena, već završena, već mnogo puta otplakana ili otpjevana, čeka zatvorena da je neko oslobodi. Miroslav Antić O prvoj ljubavi i njenim, najljubavnijim pjesmama, zvonili su Antićevi stihovi izazovno, pozivajući na maštanje, na let u visine, na odlazak iz sivila skamija i reda konvencija i neslobode. Sve je najednom bilo prepoznato drukčije, iz polutmine tajne. Ovdje se, u zabranjenoj sferi javnog govora, bar do tada, šaputalo o snovima i šetnjama, zvijezdama i bojama neba i svijeta, dakle o jednom nizu motiva koji je, kadikad, opasno zloupotrebljivan u našoj, i svačijoj lirici. Podvig Miroslava Antića bio je utoliko veći i za nas značajniji što ti isti motivi, ni od koga ukradeni, već najednom obliveni osobenom, novom svjetlošću, kako su godine prolazile, postajali su fokusi jedne poezije apsolutno sveže, žive, moderne. dr Draško Ređep Learn More

Veselo cigansko vašarište sa nekoliko suza i kapi kiše... Learn More

Balkon U ovom sutonu Jedan čovek stoji na balkonu I posmatra u plavičast prostor ispod sebe I na početku Rasejano nabraja stvari koje mu ulaze u oči I stvari koje samo kucaju na neka njegova vrata I ne ulaze. I evo Čovek već dobro razlikuje u svojoj glavi Zatamnjene površine iskošenih krovova Od razbacanih kvadrata svetlosti Koja obnavlja svoj limunasti život u prozorima I desno I levo. Smešta pod svoje čelo Malo okrnjenu sliku jednog zdepastog drveta I sliku visokog dima Koji se na putu do zasvetlucale zvezde pomešao sa vazduhom. Čovek na balkonu predoseća I to upečatljivo I neke detalje Koji se uporno dešavaju iza neprovidnih zidova U tek zatvorenim kockama. Vidi jednu smračenu pticu kako nestaje iza ivice I još mnogo I još bezbroj drugih stvari koje se skoro i očigledno prelivaju preko ruba pamćenja. I njegova glava Postaje mala već za sve te stvari I njegova samoća Postaje velika za njega samog u njoj I neodrživa. On gleda sa balkona I plavičast prostor ispod njega otkriva jedan zamršen svet asocijacija I čovek oseća da su Možda sve dotad nespojive stvari Prebacile nevidljive mostove između svojih i tuđih namera. Čovek je raširio jedine ruke koje ima Hteo bi da objasni svom gradu zagonetku koja je još iz dubine vremena postavljena Ali se u trenutku U tankoj pukotini između odluke i dela Setio nekih stvari Između ostalih i Ikara I njegov mu se lik sad širi pred očima Brzo i okruglo Kao trag bačenog kamena u vodi I čovek steže ogradu ispred sebe I oseća hladovinu od gvožđa I naslanja se na zid. Čovek zatvara oči. Hteo bi bar nekoliko reči da kaže Ali ih pesnici još nisu izmislili. Balada o predvečerju Pošli ste izvan grada u predvečerje da umirite oči i ostali ste sasvim sami. Niste ni znali kako tišina voli nepoznate da rani iz nevidljive puške. I dugo ste uzalud naprezali oči Da protumačite arhitekturu ptica koje su letele. Predugo ste uzalud bili svijeni prema zemlji Kao polomljen luk: Hteli ste naivno da uhvatite baš onu kap vremena kad se nedirnuta travka popela uvis za novi milimetar. Pošli ste u predvečerje: Niste ni znali Da vas ramena bole od nevidljivih krovova Da su vam ruke teške od ne sasvim prirodnih ljubavi Pomislili ste da vam se u sluhu nešto događa A zaboravili ste da ste sa sobom povukli zidove jedne jako navikle ulice. Pošli ste u predvečerje: Išli ste polako I tek ste odjedanput shvatili da to nije vaš korak iako su noge sasvim vaše. Išli ste polako: samo sad još laganije Skoro kao da ne idete. Stali ste A učinilo vam se kao da i dalje idete korakom koji nije vaš korak. Pošli ste izvan grada u predvečerje da umirite oči I sada ležite u travi Iako znate da ste hteli samo da sednete. Pored vašeg uha Jedna travka je prilično sumno porasla za milimetar - Vi ništa niste čuli. U vazduhu su dve ptice obeležile krilima skromnu umetnost - Vi ništa niste videli. Pošli ste u predvečerje I sada iz trave krišom otvarate oči I čini vam se da vas još uvek neko nišani iz nevidljive puške. Learn More

Nisam ja mamina maza je zbirka vedrih i poučnih priča i pjesama za djecu mlađeg školskog uzrasta. Ilustrirana je crtežima u boji. Learn More

Rustem i Suhrab je dio iz velikog epa Šahnama. Glavni junak Šahname Rustem pored svoje slave, koju je doživio, doživljava i najveću nesreću. U sukobu sa svojim rođenim sinom, mladim Suhrabom, ubija ga iz neznanja. Djelo je u programu lektire za I razred gimnazije i sličnih srednjih škola. Learn More