Drama

Learn More

Želeo sam da prikažem šest lica koja traže pisca. Dramu nije moguće izvesti upravo zato što nedostaje pisac kog traže; umjesto toga, izvešće se komedija ovog njihovog uzaludnog pokušaja, sa svim onim tragičnim u njoj, budući da je ovim licima osporeno pravo na život. Pisac. Learn More

U biblioteci Maštarije, rezervisanoj za mala po obimu, ali vrhunska dela najboljih stranih autora, izdavačka kuća Paideia objavila je knjigu Antonia Tabukija u kojoj su novela Tri poslednja dana Fernanda Pesoe i jednočinka Telefonski poziv za gospodina Pirandela. Zahvaljujući prevodima na srpski Tabukijevih romana Pereira tvrdi da i Izgubljena glava Damašena Monteira, ovaj italijanski autor, zaljubljen u portugalsku kulturu, dobro je poznat domaćim knjigoljupcima kao jedan od najboljih savremenih evropskih prozaista. Novela Tri poslednja dana Fernanda Pesoe je veliki Tabukijev omaž svom najomiljenijem portugalskom autoru, čije je knjige u cjelini preveo na italijanski i priredio mu sabrana dela. Prema riječima prevodioca Ane Srbinović, Tabuki je kao okvir za priču uzeo bolnicu u Lisabonu u kojoj umire Pesoa i u tim poslednjim časovima kada je negde na ivici između svesnog i besvesnog vodi dijalog s fantomima sa kojima se družio celog života. Priča je istovremeno romaneskna i biografska, u kojoj Tabuki sa puno nježnosti i strasti pripovjeda o životu i smrti jednog od najvećih pisca 20. veka, rekla je Srbinović. Telefonski poziv za gospodina Pirandela je prva od dvije jednočinke iz knjige Nepostojeći razgovori i glavni lik je propali glumac koji tumači lik Pesoe, a sanja da razgovara s Pirandelom. Tema drame je usamljenost modernog čoveka. Learn More

Drama Refugees je dvojezična, bosansko-engleski jezik. Galerijom likova dominira Almasa, čudna žena puna neslućenih vibracija i akcenata, čas diskretno nježna sa primjesama tople ljudske iskrenosti, čas duboko potištena gotovo ukočena pred zlom koje je prati. The most important characteristics of the play Refugees by Zlatko Topčić are its freshness and originality. Though it is put into the reality of Bosnian tragedy, being its consequence, it does not speak the well known language of an engaged theatre; instead of that, it draws from the complex ideas and emotional dilemmas of its characters the line which means reality as the only possible choice for the man whose life with memories becomes even more tragic than the death itself. Learn More

Lijepo je ponovo se sresti s Plautom čija se djela odlikuju smjelom maštovitošću, specifičnom scenskom energijom i prostim humorom. Lijepo je nasmejati se njegovim dosjetkama i prošetati latinskim ulicama. Learn More

Priče o detinjstvu u haremu. „Predivno, zanosno… Mernisi je ovom iščezlom svetu udahnula život.“ The New York Times Book Review „Rođena sam 1940. godine u haremu u Fesu, marokanskom gradu...“ Ovako Fatima Mernisi počinje svoju egzotičnu, raskošnu pripovest o detinjstvu iza gvozdene kapije porodičnog harema. U Snovima o zabranjenom voću ona prepliće vlastite uspomene sa snovima i sećanjima žena koje su je okruživale u mladosti – žena koje su, u nemogućnosti da kroče u spoljni svet, taj svet tkale u svojoj mašti. Ovo je provokativna knjiga o devojčici koja se suočava s tajnom prostora i vremena, pola i seksualnosti u muslimanskom svetu. Learn More

William Shakespeare najslavniji je književnik svih vremena, a Hamlet je njegovo najglasovitije djelo. I pored cijelog mora izvedbi i interpretacija, ovaj je komad i dan-danas inspirativan, provokativan i aktualan. Engleski dramatičar i pjesnik kasnorenesansne epohe, pisac čiju je transhistorijsku veličinu i apsolutnu svježinu najsažetije definirao poljski esejist i teoretičar Jan Kott naslovom svoje znamenite knjige: Shakespeare, naš suvremenik. Za historičare književnosti i za istraživače velikih podudarnosti neće biti bez značaja podatak da u isto vrijeme dok Shakespeare u Londonu piše svoje drame i pravi svoj teatar, u španjolskoj živi njegov nešto stariji i nesretniji suvremenik Miguel Cervantes de Saavedra (1547 1616), te da su dva najznamenitija i najutjecajnija djela evropske književnosti objavljena istih godina Hamlet 1600/1601, Don Quijote 1605. (drugi dio 1616). Kao nitko prije ni poslije njega u književnosti, Shakespeare je umio izraziti ljudsku prirodu u nerazdvojivosti zla i dobra, strasti i mudrosti, mržnje i ljubavi, uzvišenoga i niskoga, komičnoga i tragičnoga, fantazijskoga i racionalnoga... Tom osjećaju za cjelovitost/raznolikost života, za tajnu ljudske sudbine, Shakespeare je genijalno pronalazio književnu formu, koristeći se cjelokupnom tradicijom i istovremeno probijajući sve klasične zadanosti žanra. Zato je stvorio niz likova što i danas sa svake scene neodoljivo zrače i govore vlastitim jezikom (Hamlet, Falstaff, Shylock, Othello, Jago, Kordelija, Lady Macbeth itd.). Learn More

Čemu sve može da posluži otadžbINA Porodica iz Hrvatske raseljena u Oluji i nastanjena kraj Beograda - otac, majka i sin - sa sobom dovodi i jednu svetu kravu. Ali Rasina nije obična krava, koja donosi mlijeko i koju će izgladnjeli vlasnici zaklati i pojesti, već kućni ljubimac sina Vladimira. Glad i nemaština ipak će primorati porodicu da zbog svog opstanka žtvuje Vladimirovu ljubimicu Rasinu. Od njenih kostiju, potom, Vladimir, inače vajar, sastavlja skulpturu, ali i tu mora pristati na kompromis i povinovati se zahtjevima svoga profesora... Rasina tako postaje gorka alegorija sudara prirode i tehnologije, stvarnosti i očekivanja, sudbine pojedinca u raslojenom društvu… Novi roman Krste Popovskog je svojevrstan otklon prema našoj savremenosti: otklon od okruženja bez topline, u kakvom je odrastao osjetljivi umjetnik, junak ove alegorije, otklon od usiljene modernosti u umjetnosti i najzad otklon od nepovratno izgubljene, iskomadane nekadašnje otadžbine. Otuda i naslov Ina, kao zajednički imenitelj svega vrijednog što je preostalo u junakovom životu: ostatak junakove ljubavi prema Marini, ostatak junakove krave Rasine, ostatak topline, ostatak otadžbine… Roman Ina neće nikoga ostaviti ravnodušnim zbog svojih duhovitih i otrovnih istina. Learn More

Mnogo puta sam se pitao, kao možda i vi sami, šta bi se dogodilo s malim princem, da danas živi među nama? Kakva bi mu bila mladost? Kako li bi svoju nevinu dušu uspio da sačuva od kaljanja? Trebalo mi je mnogo godina da odgovorim na ta pitanja, a čak i tako, može biti da odgovori koje sam pronašao važe samo za mene. Ali možda (i to se nadam) oni mogu da posluže i da se djelimice osvijetli put deteta koje svako od nas nosi u sebi. Zato se usuđujem da pišem tebi, dragi čitaoče, na početku novog stoljeća i novog milenijuma, sa svijetlijim pogledom na naše doba, da bih ti pomogao da budeš malo manje nesrećan. Pošto sam to rekao, sada ću ti ispričati šta se desilo, upravo onako kako se zbilo. Ako se osjećaš kao da si sam na svijetu, ako ti je duša još čista, ako ti u očima čak i sada vrca čuđenje djeteta, možda ćeš, dok budeš čitao ove stranice, naći da ti se zvjezde opet smiješe, i možda ćeš moći da ih čuješ kao da su petsto miliona zvona. Learn More