Rat 1992-1995

Learn More

Ovom knjigom je Alija Izetbegović želio poručiti svojim sunarodnicima koliko pameti, strepnja i hrabrosti moraju imati ukoliko žele živjeti na evropskom kontinetu kao državotvorni narod. Istina, Alijina poruka upućena je i drugima. Prijateljima: Nećemo zaboraviti na vašu pomoć kad nam je i bilo najteže. I neprijateljima: Nećete moći uništiti jedan muslimanski narod, koji je svoju sudbinu vezao za Boga i svoje snage. Learn More

Test koji se čita u jednom dahu od korica do korica. Horozovićev roman korespondira sa ovim vremenom, odnosno, na specifičan način sa ratom koji je iza nas. Proza Irafana Horozovića, kako je to lijepo primjetila hrvatska knjićevnica Julijana Matanović, ne taji da je između smisla pripovijedanja i smisla života stavljen znak jednakosti. Learn More

Ratna svjedočenja 1992.-1995. godina Learn More

Knjiga Alije Nametka Sarajevski nekrologij u Bosni i Hercegovini i nije imala pravu javnu recepciju. O njoj se možda i jeste kuloarski i kafanski govorkalo, ali se nije ozbiljno pisalo. Recimo da među razloge za to spada i činjenica da ovu knjigu dosad zapravo nije nikad ni objavio neki bosanskohercegovački izdavač. Pripovjedač, dramatičar, folklorist. Prvim novelističkim tekstovima javio se u zagrebačkim književnim časopisima za vrijeme studija (Književnik, Omladina, Savremenik, Vijenac, Hrvatsko kolo). Objavio knjige Bajram žrtava, Zagreb 1931, Dobri Bošnjani, Zagreb 1937, Ramazanske priče, Sarajevo 1941, Za obraz, Zagreb 1942, Mladić u prirodi, Sarajevo 1943, Dan i sunce, Zagreb 1944, Abdullahpaša u kasabi, Sarajevo 1945. Intenzivno se bavio skupljanjem i objavljivanjem usmene književnosti i etnografske građe. Zbog aktivnoga sudjelovanja u kulturnom i književnom životu za vrijeme NDH-a, osuđen 1945. na petnaest godina zatvora, od čega je odležao devet. Izopćen iz bosanskohercegovačkog književnoga života, ponovo je počeo objavljivati tek nakon dugogodišnje šutnje (Trava zaboravka, Zagreb 1966. i Tuturuza i šeh Meco, Zagreb 1978). Značajan pripovjedač, koji izvornim darom i sjajnim osjećanjem jezika u svojim najboljim novelama nadrasta ograničenja tradicionalističkih književnih i životnih nazora. Punu i pravu recepciju Nametkove proze trajno je omela njegova politička ekskomuniciranost i građanska marginaliziranost. U knjizi Sarajevski nekrologij, objavljenoj posthumno (Zürich 1994), Nametak se pokazuje kao novovjekovni Bašeskija - kroničar koji britkim jezikom i kroz briljantne novelističke krokije, i toplo i ironično u isti mah, svjedoči o životu tradicionalne sarajevske muslimanske sredine kao cijeloga jednog paralelnog, zatajenog mikrokozmosa u vremenu epohalnih društvenih i političkih promjena (1961-1985). Learn More

Ručak na Blekinom Potoku i druge priče iz opsjednutog grada, priče: - Tako izdaju trave, - Slikar traži svoju sliku, - Grana divljeg kestena, - Ručak na Blekinom potoku - Podjela zraka, - Mišolovka, - Ormar koji hoda, - Stan Aziza Carića, - Korpa za otpatke gospođe Z., - 39 cigareta u sretnom ratnom danu, - Kako sam prestao čitati impresum Bosanskog vijesnika, - Čovjek koji je volio prsluke, - Zimski susret u tramvaju, - Noga na stepeniku. Learn More

Je li moguće pisati o Srebrenici? Kako pisati o pogronu kojim je evropski Dvadeseti vijek skončao u Srebrenici i u šumama istočne Bosne, a da se ne izgovori niti jedna prazna riječ, jer je to nedopustivo! Jedan od rijetkih potvrdnih odgovora na to pitanje daje nam srebrenička ispovijed Emira Suljagića. Razglednica iz groba je knjiga koju, u povodu desete obljetnice stravičnog zločina, Biblioteka Dani izdaje uz pomoć Fondacije Heinrich Boll. Learn More

Dokumentarac govori o stradanju Bošnjaka u Višegradu, ne samo u proteklom ratu, nego i stoljećima kroz historiju. Riječ je o hronološkoj priči o zločinima koji su izvršeni nad Bošnjacima Višegrada od Prvog srpskog ustanka, preko dva svjetska rata, sve do posljednje agresije na BiH od 1992. do 1995. godine. Režiser filma Avdo Huseinović kazao je da je ovo šesti po redu njegov dokumentarni film. “Jedna teška priča, priča o stoljetnom stradanju Bošnjaka Višegrada. To stradanje je svoju kulminaciju doživjelo 1992. godine, prvo sa brutalnom agresijom koju je Užički korpus izvršio baš na današnji dan”, pojasnio je on. On je podsjetio i na riječi jednog uglednog britanskog novinara koji je kazao: “Ako ono što je Milan Lukić radio u Višegradu 1992. godine nije genocid, onda ja stvarno ne znam značenje te riječi”. “Poruka ovoga filma jeste da ta nepravda nad Višegradom ne prestaje, da sve ono što se dešavalo stoljećima još uvijek negdje tavori kroz negiranje genocida. Sadašnji građani Višegrada poriču jezivu prošlost tog grada”, poručio je Huseinović. Kako je kazao, lokacije na kojima su izvršeni zločini vide se skoro sa svakog prozora te su svi građani svjedoci tih zločina. Odgovarajući na pitanje o tome da li ima simbolike u današnjem datumu, Huseinović je kazao „da nije slučajno da se film predstavlja baš 14. aprila, jer je to dan kada je Užički korpusa JNA u potpunosti okupirao Višegrad”. „Smatram da bi se 14. aprila trebao da obilježava kao Dan genocida nad Republikom BiH, jer je ona najočitija na primjeru Višegrada. Filove snimam i radim sa ciljem da se ne ponovi”, pojasnio je Huseinović. Tada je BiH bila već nezavisna zemlja, a nakon okupacije došli su jezivi zločini u kojima su ubijene hiljade, a Drina ponovo postala najvećom grobnicom Bošnjaka”, tvrdi Huseinović. Learn More

Višegrad - Mržnja, smrt, zaborav Learn More