Putopisi

Što je čovjek više stranac to se više integriše u sebi, sve više postaje ono što jeste. Što su slike koje oko vidi dalje od srca i od naslijeđa koje je ponio iz doma, to je jača i preciznija pojava one unutrašnje slike... Learn More

Čaj na Zamaleku je najprije knjiga priča, ali i mini roman i putopis o Kairu istovremeno. Ali, bitnije od definisanja forme ove knjige su ljepota i vrcavost jezika, modernost stila, radost i sjeta u više slojeva, egzotične atmosfere. Learn More

Rođen je kao kršćanin usred muslimanske većine. Zahvaljujući obiteljskoj slavi i bogatstvu pirpale su ga visoke škole. Imao je dara za ono što je učio. Bio je mlad kada je pošao preko mora, u najbogatiju zemlju kršćanskog Zapada. Postao je prvak u svojoj struci, izmišljao je nova značenja starim riječima i u red dovodio nerede ljudskih znanja... Learn More

Zemlja i more nije samo odlična putopisna knjiga, nego i jedna od onih knjiga koje u ovom trenutku u našoj književnosti ponovo afirmišu oblast kulture kao književnu temu, kao predmet dostojan pažnje pisca. Learn More

Buvije opisuje godinu i po dana dugo putovanje (1953-1954) koje je sa svojim prijateljem slikarom Tjeri Verneom počeo na Balkanu - Bosna, Srbija, Makedonija - da bi ga preko Turske, Irana i Pakistana završio u Kiber Pasu. Dobitnik brojnih uglednih priznanja za svoja putopisna djela, švajcarski pisac Buvije u Upotrebi svijeta naše čitaoce osvaja već na samom početku opisima poslijeratnog Beograda, Bačke Palanke, Kragujevca, kao i ljudi iz tih krajeva koje je, kako u knjizi sam kaže, veoma zavolio. Upotreba sveta, pisana bogatim jezikom i neobično lijepim stilom, u prvi plan pred čitaoce postavlja autorov stav o važnosti i neophodnosti putovanja i upoznavanja novih predjela i novih života za svakog čovjeka. Nikola Buvije (Nikolas Bouvier) je rođen 1929. godine u Gran Lansiju - Švajcarska. Karijeru putopisca započeo je 1963. godine objavljivanjem Upotrebe svijeta. Posebno se izdvajaju njegove knjige posvećene Japanu (1967. i 1975.), kao i djelo posvećeno Cejlonu Riba-Škorpion. Novembra 1995. godine dodijeljena mu je švajcarska nagrada Ramiz za životno djelo. Learn More

Kao i brojni drugi pripadnici njegove generacije, i Bil Brajson je početkom sedamdesetih proputovao Evropu s rancem na leđima, u potrazi za prosvetljenjem, pivom i ženama. Dvadeset godina kasnije odlučuje da se uputi tragom svoje zlatne mladosti, natovaren mapama i starom odećom i obogaćen britkim humorom. Plod ovog putovanja je Ni ovde, ni tamo, zabavno, bespoštedno lucidno i grohotno smešno hodočašće od zamrznutih bespuća Skandinavije do uzavrele gungule Istanbula, s usputnim stanicama u brojnim evropskim prestonicama i varošicama - brutalno iskren i duhovit pogled iz turističke perspektive na Stari kontinent po Brajsonu. Learn More

Prošlo je skoro pola stoljeća od prvog izdanja Džumhurovog Nekrologa jednoj čaršiji, ponajbolje knjige ponajvećeg putopisca bosanskohercegovačkog. Rijetko se u jednom čovjeku susretnu tako svestran umjetnik i tako istančan hedonista kako se sastavilo kod Zuke Džumhura. O vrijednosti ove njegove knjige dovoljno govori činjenica da joj je predgovor napisao Ivo Andrić, a da je taj predgovor zapravo jedan i jedini izuzetak u cijeloj Andrićevoj bibliografiji. Karikaturist, pisac, kazališni scenograf, neponovljivi televizijski kazivač-putopisac. Završio beogradsku likovnu akademiju u klasi Petra Dobrovića. Džumhurova svestrana darovitost i duhovitost sjajno se izražavala u mnogim medijima, ali najsublimnije u crtežu, karikaturi i u putopisu. Kao karikaturist i crtač-ilustrator obilježio je cijelu jednu epohu beogradskoga novinarstva, a njegove karikature na naslovnoj stranici Politike, kroz dugi niz godina, često su bile rječitije od najboljega političkog komentara. Precizan, duhovit i sveden na osnovne linije, Džumhurov crtež ima nešto od sugestivnosti i rafinmana japanskoga poteza tušem. Takav je njegov, već klasični, portret Ive Andrića, s kojim ga je vezalo obiteljsko i osobno prijateljstvo. Tako se dogodilo da je prva Džumhurova knjiga, sjajna zbirka putopisa Nekrolog jednoj čaršiji, izašla s Andrićevim predgovorom. Džumhurove serije televizijskih putopisa pod nazivom Hodoljublja, koje je s Mirzom Idrizovićem radio za sarajevsku televiziju, pamte se kao prvorazredna autorska kreacija. Osim Nekrologa jednoj čaršiji, Džumhur je objavio knjige Pisma iz Azije (Mostar, 1973), Hodoljublja (Zagreb, 1982), Putovanja bijelom lađom (Sarajevo, 1982), te Izabrana djela 1-7 (Sarajevo, 1989). Learn More

Jedno od velikih komičnih ostvarenja... Ne mogu da se sjetim nijedne smješnije knjige. Mirror On se vratio. Ima 30 godina i ¼ Mol dvadeset prvog vijeka. Sad već tridesetogodišnjak, Adrijan je i dalje zabrinut: Može li da bude dobar otac? Da li je vijagra prijevara? Zbog čega BBC neće da emituje Bijeli kombi, njegov komični roman o serijskom ubici? Da li će naći ispunjenje za kojim traga kao poznati kuvar iznutrica, samohrani roditelj i romansijer u celibatu? Ima li mjesta za Adrijana Mola u Blerovoj vrloj novoj Britaniji? „Hvala nebesima na njegovoj upornoj privrženosti Pandori... Triput ura za njegovu haotičnu, besciljnu, disfunkcionalnu porodicu... Potreban nam je.“ Evening Standard „Mol je dobio svoje kraljevstvo... uz sjajan humor i naglašenu političku i socijalnu ozbiljnost.“ Sunday Times „Adrijan Mol je sjajno komično ostvarenje... svaka rečenica je duhovito i dobro promišljena, a cjelina odjekuje i u mnogo širem kontekstu.“ The Times ODLOMAK Sreda, 30. april 1997. Još jednom uzimam olovku da bih ovekovečio značajno doba za zbivanja muškaraca (hvala bogu, kako je ovo tajni dnevnik, ne treba da napišem „i žena“). Predviđam da će se prekosutra, . maja, u zoru, Laburistička stranka jednostavno provući i oformiti novu vladu. Priča o pobedi nadmoćne većine je obično sranje histerično naduvano u medijima. Moja lična nagađanja se zasnivaju na informacijama „iznutra“. Izvor informacija je glumac po imenu Fred Gipton, koji je igrao u Inspektorovom pozivu s Tonijem Butom, tastom našeg budućeg premijera. Gipton se izbrbljao u Hoj Poloju, restoranu u kom radim, posle dve boce vina džekobs krik, flaše pernoa i čaše šerbeta s votkom. Pošto me je zamolio da nikom ne pričam, poverio mi je mučne glasine koje je načuo o tome kako gospodin Bler očekuje pobedu s malom prednosti. U istoj priči se spominjao i broj tri. Rekao mi je još i da gospodin Bler nosi periku, ali sam zaustavio kadar snimljenih Vesti u deset u kojem premijer izlazi iz helikoptera na školsko igralište, pa sam se uverio, jer nijedna perika ne bi izdržala turbulenciju vazduha prouzrokovanu propelerom. Toni ima sopstvenu kosu, certainement. S obzirom na to da se svaki glas računa, večeras kad mi se završi smena u restoranu, odvešću se do Ešbi de la Zouka. Kad sam rekao Sevidžu da će mi trebati slobodan dan kako bih glasao, raspalio je tiradu o tome kakva je glupost dati glas svetini. „Da ja vladam ovom j...... zemljom“, rekao je (nikako nisam Franc.: svakako, izvesno, jamačno. (Prim. prev.) Learn More

U metežu u kome se ruši carstvo a život pojedinca ne vrijedi ni koliko žica kojom je zadavljen, mlada žena se natčovječanski bori da sačuva dijete, potom ljubav i na kraju razum, u svijetu u kome se slučajno zadesila, kojem ni po čemu ne pripada, ali u kome mora opstati zbog drugo dvoje djece i svog čovijeka. Priča o požrtvovanju i sebičnosti, velikodušnosti i gramzivosti, kukavičluku i hrabrosti, čiji su akteri vlastodršci i pučisti, monarhisti i pobunjeni vojnici, ljekari i vračevi, diplomate i poslužitelji. Drama mlade žene i drama carevine u istom istorijskom vrtlogu koji svjedoči da se i u najvećim društvenim potresima tragičnost ispoljava isključivo kroz pojedinačne sudbine. Adis Abeba. Sredina sedamdesetih godina. Stotine hiljada ljudi umiru u velikoj gladi u provinciji Volo. Stotine hiljada isto tako iznemoglih izbjeglica vojska bodljikavom žicom spriječava da uđu u prijestonicu. Dok mladi oficiri pripremaju „puzeći državni udar“, koji će na kraju srušiti hiljadugodišnje carstvo i doći glave caru, u palati Džubili u prijestonici još uvijek se priređuju raskošne gozbe. U gradu vlada haos. Stranci, stručnjaci, naročito ljekari, bježe iz zemlje. Ova monumentalna istorijska freska u pozadini je ljudske drame u kojoj se mlada žena iz Beograda bori za život prerano rođenog djeteta. Pošto se porodila u prljavoj vojnoj bolnici u kojoj je ostao samo jedan ljekar, dijete je u drugoj gradskoj bolnici više prepušteno praznovjericama afričkog ljekara i čak maloj dozi osvetoljubivog rasizma, nego savremenoj medicinskoj pomoći. U preplitanju ove dve osnovne niti pojavljuju se drugi takođe živopisni likovi: ambasadori, ministri, mladi oficiri kao pučisti, šofer Njegove ekselencije Abraham (sa likom Fon Štrohajma), dr Tofik i dr Molčikov, ekscentrični psihijatar, najveći afrički lovac Matanović, carski velikodostojnici, pustolovi, ljekari, abisinske porodilje, geodeti, pijanci, prosjaci, jurodivi i u Hristu samozvanci. Dušan Miklja je živeo više godina u Africi. Putovao je takođe i na sve druge kontinente. Pratio je na licu mjesta rušenje carstva. Stigao je još da se popne na Kilimandžaro, da bude na izvoru Belog i Plavog Nila, da protutnji džipom od Asmare do Adis Abebe kada su putevima vladale šifte i odmetnici, da bude svjedok oslobađanja pola tuceta afričkih država i postane prijatelj pjesnika i predsednika Angole Agostina Neta, ali i da se sretne i zbliži sa mnogim drugim znamenitim ličnostima. Learn More