Voćarstvo

Autohtone jabuke i kruške sa prostora Bosne i Hercegovine Learn More

U ovoj knjizi prikazani su ekološki uslovi kao i biološko-fiziološke i genetske karakteristike oraha i ljeske, kao osnov za uspješno gajenje i rentabilnu proizvodnju. Learn More

Pristupačna svima, zahvaljujući jednostavnom jeziku i abecednom redu, Abeceda rezidbe vodi vas, korak po korak pri rezidbi drveća i grmlja u vašem vrtu. Tako ćete za svaku vrstu pronaći pravilne postupke i najbolje vrijeme za rezidbu. Mnogobrojni specifični savjeti korisno popunjavaju ovaj priručnik, primjerice, kako da 450 ilustracijaograničite razvoj nekog stabla u malome vrtu, kako da održavate živicu, kako da obrezujete bez opasnosti ili kako da pomladiti staro stablo i dr. Voćke stablašice i grmovite voćke izmiješane su s ukrasnim drvećem i ukrasnim i ukrasnim grmovima. Različite vrste poredane abecednim redom, prema njihovu hrvatskom imenu, kako bismo vam omogućili da ih brzo pronađete. Prikazali smo onu vrstu cijepljenja koju ćete najlakše ostvariti da bismo vam zajamčili uspjeh, a niz prekrasnih ilustracija pomoći će vam kako bi vam olakšali radnje korak po korak. Knjiga ima ogroman broj fotografija u boji. Learn More

Voće je najkvalitetnija sirovina za proizvodnju jakih alkoholnih pića. Osim industrijske proizvodnje, mnogi se bave proizvodnjom rakije za sopstvene potrebe, koristeći prije svega neke viškove voća. Individualni proizvođači rakija često ne obraćaju pažnju na neke detalje u proizvodnji rakije, koji imaju bitnog uticaja na finalni kvalitet destilata. S obzirom da je za kvalitet proizvoda od velike važnosti kvalitet voća, u priručniku su obrađene osnove procesa proizvodnje rakije, sa ciljem da se ukaže na značaj i rješe nedoumice oko nekih faza prerade voća. Learn More

Kruška, proizvodnjom od oko 23 miliona zauzima među voćkama šesto mesto u svetu (posle agruma, banane, jabuke, manga i masline), a drugo mesto među listopadnim voćkama, iza jabuke. Learn More

Dunja je, kao i većina jabučastog voća, stara voćna vrsta. Prema podacima Kandolea, ona se gaji preko 4000 godina, nikad kao glavna, već najčešće kao sporedna kultura. Pretpostavlja se da je poreklom sa Kavkaza, odakle se širila na istok i jug (u Malu Aziju), a odatle u staru Grčku. Iz Grčke je dunja preneta u Rim (pre početka naše ere) a zatim u ostale zemlje Evrope. Plodovi dunje se malo koriste za potrošnju u svežem stanju, već najčešće prerađeni u slatka, kompote, želea, džem i sok. Razlog tome treba tražiti u ukusu i hemijskom sastavu ploda. Plodovi dunje su trpkog kiselkastog ukusa (zbog sadržaja veće količine tanina) i veće čvrstoće sa dosta kamenih ćelija (što govori i o većem sadržaju celuloze). Nasuprot maloj potrošnji ovog ploda kao stonog voća, industrija prerade dunju izuzetno ceni zbog velike biološke vrednosti ploda, odnosno, vrlo povoljnog hemijskog sastava za različite vidove prerade. Posebno je pogodna za proizvodnju želea, zbog velike količine pektina (1,97-3,25%). Plod je bogat ugljenim hidratima (šećerima 7-15%), sa većim učešćem monosaharida (glukoze i fruktoze do 11%). Organske kiseline se kreću od 0,35 do 1,85%. One daju plodu specifičnu aromu i osvežavajući ukus. Tanina ima u količini od 0,08 do 1,14%, a mineralnih materija od 0,4 do 0,9%. Plod dunje je bogat vitaminima, pre svega: karotinima (71-112 mg%), B, (0,03-0,38 mg%), B2 (0,01-0,05 mg%), B3, PP (1,60-0,48 mg%), nešto manje vitaminom B6, vitaminom C koga ima nešto više nego kod jabuke (10-17 mg%) i drugih materija. Ovakav hemijski sastav uslovljava hranljivu, profilaktičku i terapeutsku vrednost ploda dunje. Razvoj i unapređenje prerađivačke industrije uticao je da se dunji u svetu poklanja sve veća pažnja. Podižu se nove površine pod ovom voćkom, intenzivira se oplemenjivački rad, stvaraju se nove, bolje (produktivnije i otpornije) sorte, unapređuje se tehnologija gajenja. Međutim, u našoj zemlji i pored svih napora stručnjaka, gajenje dunje u posleratnom periodu nije mnogo unapređeno. Learn More

Još jedno kapitalno djelo hrvatske ampelografije, znanstvene discipline koja se bavi istraživanjima nazivlja, podrijetla i rasprostranjenosti, biološkim i gospodarskim značajkama vrsta i sorata loze te njihovom klasifikacijom i opisom. Godine 2003. Nikola Mirošević, jedan od najvećih hrvatskih vinogradarskih i vinarskih autoriteta, sa suradnicima je objavio Ampelografski atlas, bogato ilustrirano izdanje koje je zorno opisivalo devedeset domaćih i svjetskih vinskih i stolnih sorata vinove loze. Svojevrsni korak dalje je Atlas hrvatskog vinogradarstva i vinarstva, zacijelo jedno od najznačajnijih dijela stručne vinogradarske i vinarske literature uopće na području Hrvatske, u kojem je obrađen povijesni slijed razvoja vinogradarstva i vinarstva s osvrtom na državne mjere i političke utjecaje koji su ostavili traga na vinogradarstvu, regionalizacija vinogradarskih područja Hrvatske sa svim relevantnim značajkama klime i tla s ovografskim posebnostima uzgoja loze i sortimentsko bogatstvo pretočeno u vrsnoću hrvatskih vina. Learn More

Jednostavno i razumljivo pisan tekst popraćen s 266 fotografija i 42 crteža u boji čini ovaj priručnik nezaobilaznim štivom za svakog tko želi svladati vještinu cijepljenja i rezidbe voćaka. Iscrpno je opisano devet načina cijepljenja voćaka, od običnog okuliranja do cijepljenja kojim se može popraviti šteta od voluharica i zečeva. U posebnome dijelu knjige opisano je podrijetlo, osnove uzgoja, podloge i rezidba 26 vrsta voćaka, među njima i onih manje zastupljenih, kao što je crna bazga. Posebnost knjige su slike rodnih izbojaka svake opisane vrste voćaka kako bi ih se moglo lako prepoznati. Learn More

Breskva je jedna od najrasprostranjenijih vrsta voćaka u svetu. Gaji se u umereno toplim predelima Evrope, Azije, Severne Amerike, severne i južne Afrike i Australije. U ukupnoj svetskoj proizvodnji voća zauzima osmo mesto (sa proizvodnjom od 18.000.853 t), a među listopadnim voćkama je na trećem mestu (iza jabuke i kruške). Azija je sa proizvodnjom od 10.448.392 t najveći proizvođač breskve od kontinenata. Za njom dolaze Evropa, Severna Amerika i Afrika. Kina je najveći proizvođač breskve u Aziji i svetu, a za njom slede: Italija, SAD, Španija, Grčka, Francuska i dr. Breskva potiče iz Kine u kojoj i danas spontano rastu neki njeni divlji srodnici. Na tom području breskva se gaji već više od 4.000 godina. Sa Dalekog istoka, sledeći puteve seoba naroda, trgovine i ratnih pohoda, breskva je preko Persije dospela u Evropu. Prvi pisani podaci o breskvi potiču iz 10. veka pre nove ere. O njoj se najranije pisalo kao o gajenoj voćki (Kolumela, Teofrast, Plinije i dr.). Breskva je veoma kvalitetno, cenjeno i rentabilno voće. U povoljnim prirodnim uslovima i pri korišćenju savremenih sistema gajenja, breskva veoma rano prorodi, tako da već u trećoj godini vrednost prinosa pokriva troškove proizvodnje, odnosno, investicije se brzo otplaćuju. Zahvaljujući svom brzom razvoju, već u šestoj godini postiže maksimalan porast i tako se za kratko vreme ostvaruje pun kapacitet proizvodnje (30, 40 i više t/ha). Ne ugrožava je veliki broj bolesti i štetočina, što praktično znači da je u njenoj proizvodnji upotreba hemijskih zaštitnih sredstava svedena na minimum. Otporna je prema suši, a pokazuje nešto veću osetljivost prema poznim prolećnim mrazevima. Plod breskve je vrlo atraktivnog izgleda i dobrog kvaliteta. On u sebi sadrži 8–15% suve materije, 4–13% šećera, 0,2–1,5% organskih kiselina, 0,2–0,8% pektinskih materija, oko 0,5% mineralnih materija (naročito K, Ca i P), od 3 do 20 mg% vitamina C, oko 1 mg% provitamina A i vitamina B1 i B2, kao i znatne količine drugih biološki značajnih materija. Kao stono voće, breskva se u Srbiji koristi od kraja maja do druge polovine oktobra. Njeni plodovi su takođe pogodni i za proizvodnju sokova, kompota, bebi kaša, marmelada, džemova, za sušenje, zamrzavanje i dr. Learn More