Život izgubljenog plavetnila

...Nebesko plavetnilo čudo je bez kraja i početka. To je ono što vidimo iza pocijepanih oblaka, to je ona nepretočivost u riječi trenutka radosti sličnog ponovnom rođenju pri susretu sa onim nebom iza procijepanih oblaka...Morska plava, kolebljiva i plahovita. Dušu optoči poput ljubavi, poput sušice. Na tren je zelena, na tren boja vode, razbuktava se u nama. Ah, ta noćna plava. Tajanstvena... omotala se oko crne kose noći. Nutarnji dah svježine ljetnih večeri, pjesme što su odraz svjetlosti zvijezda. A tek plava različka! Proljetni miris plave na poljima, na njivama. Šarena proljetna svjetlost. Najtamnija, najurbanija i najpitomija od svih plavih je plava staklenih bisera. Boja ljubavi i umjetnosti što se opčara strpljenjenjem pri nanošenju na keramiku. I tirkiz... veselje plave i zelene. Graciozna plava što oplemenjuje kamen i udiše svježinu u nj... Plavoj nema kraja, ona čovjeka poziva u bajkovit svijet… Sa turskog prevela Edina Ustavdić