Detalji
Knjiga Vjetar nešto nosi je relativno širokog zahvata. U njoj je obrađeno ili bolje rečeno nagoviješteno (što jeste posebna draž pjesničkog teksta) niz temeljnih pitanja i klasičnih tema iskazanih na različite načine. Smak svijeta, kataklizma, konačan kraj (jednog) svijeta iskazan je kroz efektnu pjesmu Selfie u kojoj kroz posve moderan fenomen samofotografiranja detektuje pogubnu egocentričnost i samodovoljnost koja je zavladala posljednjim vremenima.
Berbić je i kao pjesnik ostao dosljedan sebi pripovjedaču. Oni koji su upoznali njegove romane i pripovijetke, mogli bi bez većeg napora prepoznati istu ruku i u stihovima koje donosi u svojoj prvoj knjizi ovog žanra. Spajajući vremena i toponime različitih krajeva svijeta, Berbić nepogrešivo odabire lokalno i globalno koje nosi istu notu, miris i okus. Tako da, kao čitaoci, ostajemo u istom ambijentu i kad smo u Mrdićima ili slušamo kloparanje voza transibirskom željeznicom, planinarimo Zvijezdom ili bacamo pogled s Okinave na Pacifik. Također isti je obol nad razgovorom lokalnih seljaka kao i nad mislima planetarno bitnih ličnosti. Dodamo li tome i neku duhovitost iz stripova o Alanu Fordu ili dosjetku nekog lokalnog luzera slika o Berbićevom pisanju postaje potpuna.