Višestruke inteligencije u razredu

Thomas Armstrong jedan je od najboljih pedagoških interpretatora Gardnerove teorije višestrukih inteligencija. U svojim radovima, pa tako i u ovoj knjizi, pokazuje kako se ta teorija može primijeniti u svakodnevnom nastavnom radu. Svaki učenik ima potencijale za razvoj svih inteligencija i zato u nastavi valja uvažavati individualne razlike među učenicima, a učenje prilagoditi svakom učeniku. Knjiga sadrži mnoštvo praktičnih primjera i savjeta o tomu kako planirati i izvoditi nastavu imajući pritom u vidu znanje o višestrukim inteligencijama. Iz uvoda Ova knjiga rezultat je mog rada tijekom proteklih četrnaest godina na primjeni Gardnerove teorije višestrukih inteligencija u nastavnoj praksi. Teorija višestrukih inteligencija prvi put me privukla 1985. kada sam uvidio da ona pruža okvir za razgovor o unutarnjim darovima djece, osobito onih učenika koji su tijekom školovanja postali obilježeni kao LD (učenici s poteškoćama u učenju) i ADD (učenici s poremećajem nedostatka pažnje). Kao specijalist za poteškoće u učenju pri kraju 70-ih i početkom 80-ih, osjetio sam potrebu da se udaljim od, po mom viđenju, paradigme usmjerene na nedostatke u specijalnom obrazovanju. Želio sam stvoriti novi model koji će polaziti od onoga što sam jednostavno smatrao različitim darovima tzv. nesposobne djece. (...) Od tada postupno raste svijest pedagoga o teoriji višestrukih inteligencija. Od modela koji je na početku, tijekom 80-ih, bio popularan uglavnom na području obrazovanja darovitih, te u pojedinim školama i kod pojedinih učitelja, teorija višestrukih inteligencija u idućem je desetljeću postala prihvaćena u mnogim lokalnim područjima i školama te među mnogim učiteljima u SAD-u i drugim zemljama. Pedagozi su radili na primjeni koncepata višestrukih inteligencija u nizu području, od programa vezanih za rano djetinjstvo do otvorenih koledža i centara za beskućnike.