Veliki Bijeg

Lijepo je sjećati se uspomena i osjećati nostalgiju za onim što je davno prošlo i okrenuti se nizu uspomena jer ima mnogo toga lijepog čega se rado sjećamo, a pogotovo u današnje vrijeme koje je opterećeno mnogim problemima. Ova priča se otvara i zatvara kazivanjem o dječaku Nerminu i doima se kao autobiografija. Pisac je djeci u ovom romanu približio svijet dječakovog djetinjstva kakvog današnja djeca ne proživljavaju. Današnja djeca su zaokupljena televizijom, kompjuterima, internetom. Pisati za djecu zahtijeva poznavanje njihovog svijeta, poznavanje dječije psihologije i poštovanje principa dječijeg gledanja na svijet. Jer, djeca su čarobna bića, spontana i neiskvarena i svima draga. I književnicima koji rado o njima pišu priče, i pjesnicima koji rado o djeci pišu pjesme, likovnim stvaraocima koji najradije slikaju motive o djeci, muzičkim kreatorima koji o djeci sa zadovoljstvom komponuju pjesmice, psiholozima koji najradije proučavaju djecu i razvoj njhove ličnosti, pedagozima koji s radošću svoj rad ostvaruju sa djecom, dakle, svima. I autor ovog štiva ima sposobnost uspješnog sporazumijevanja sa djecom, govori njhovim jezikom, razmišlja na njihov način, voli dječije igre, pati i voli na način svojstven baš djeci. Roman je i pouka i poruka djeci u njihovom odrastanju, jer nema bezbrižnog odrastanja. Nerminovo djetinjstvo je bilo lijepo, ali ne i bezbrižno. Roman može mladog čitaoca navesti na razmišljanje da li treba biti kao Nermin ili ne. Da li je Neimin bio uzoran dječak ili nestašan? Da li je bolje biti prvo ili drugo. Roman je lijep, djeci blizak i doima se kao istinita priča pa će zasigurno svojim motivima, toplim emocijama naći svoje čitaoce kod djece, ali i njihovih roditelja.