Detalji
Na visokim brdima stoji Kijevgrad.
U drevna vremena opasavao ga zemljani bedem i okruživali ga rovovi.
Sa zelenih kijevskih brda daleko je dopirao pogled. Vidjela su se predgrađa i napučena sela, plodna obradiva zemlja, modri zavoji Dnjepra, zlatni pijesak na lijevoj obali, borovi šumarci...
Orači su pod Kijevom orali zemlju. Po obalama rijeke vješti brodari gradili su lađe, izdubljivali hrastove čamce. U livadama i po uvalicama pastiri su pasli vitorogu stoku.
Iza predgrađa i sela prostirale su se snene šume. Tumarali su po njima lovci, lovili medvjede, vukove, turove - rogate divlje bikove - i sitne životinje bez broja.
A iza šuma prostirale su se stepe bez konca i kraja. Iz tih je stepa na Rusiju dolazilo mnogo nevolja. Nalijetali su iz njih na ruska sela nomadi -palili i pljačkali, odvodili ruski puk u zarobljeništvo.
Kako bi sačuvali od njih rusku zemlju, raširili su se po krajevima stepa junački branici, malene utvrde. Štitili su put u Kijev, branili od neprijatelja, od tuđina.
A po stepama su neumorno jahali junaci-vitezovi na snažnim konjima, budno se zagledavali u daljine ne bi li ugledali neprijateljske vatre, ne bi li čuli topot tuđinskih konja.
Danima i mjesecima, godinama i desetljećima branio je rodnu zemlju lija Muromec, ni doma si nije sagradio, ni obitelj zasnovao. I Dobrinja i Aljoša i Dunaj Ivanovič i u stepi i u čistom polju služili su vojsku. Rijetko bi se upućivali knezu Vladimiru na dvor odmoriti, gostiti se, poslušati guslače, saznati novosti o drugima.
Kad su nemirna vremena, potrebni su junaci ratnici, a knez Vladimir i kneginja Apraksija dočekivali su ih s poštovanjem. Za njih su se ložile peći, u gostinjskoj sobi stolovi pucali od kolača, peciva od bijelog brašna, pečenih labudova, od vina, boze i slatkog meda. Za njih su na klupama ležale leopardove kože, a medvjeđe bile povješane po zidovima.
No knez Vladimir ima i duboke podrume, i željezne lokote i kamene stube. Samo kad ne bi bilo po njegovom, knez više ne bi pamtio bojne podvige i ne bi gledao na vitešku čast...
Ali zato u crnim izbama po cijeloj Rusiji običan puk junake voli, slavi i poštuje.
Dijeli s njima raženi hljeb, sjeda s njima u počasni kutak, pjeva pjesme o slavnim podvizima - o tome kako junaci-vitezovi brane i čuvaju rodnu Rusiju!
Slava, slava u naše dane vitezovima - braniteljima domovine!