Detalji
Ova studija otvara relativno neistražen, dakle i nepoznat, aspekt islama. Većina modernih islamskih racionalista, bez ikakve sumnje, pridružit ce se skupirii formalističkih ortodoksnih teologa u osporavanju tvrdnje da se ova tema može čak i identificirati sa islamom u njegovome pravom smisiu. Ali njihova perspektiva je pogrešna. Tema studije Seyyeda Hosseina Nasra, nije ništa manje životno važna od bilo koje druge u opcrtavanju kompleksnog procesa u kojemu je islamska zajednica postepeno otkrivala svoju vlastitu prirodu i habitat.
Većini zapadnih čitatelja, ova tema, također, može izgledati ništa manje paradoksalna. Uobičajeno je mišljenje da ukupna znanstvena misao i djela u srednjovjekovnom islamskom svijetu ishode iz naslijeđa grčke misli, modificirane brojnim orijentalizirajućim faktorima kasnijeg helenističkog doba. Toliko je pisano o velikim arapskim znanstvenicima i filozofima, te njihovome utjecaju na buđenje Europskog uma, da suočavanje sa gostom mrežom iracionalnih elemenata u pisanjima takvih ličnosti poput Avicenne, može djelovati šokantno.