Za sve moje ljubavi

Kemal Monteno veliki je pjevač naših života. Možda je veliki i za druge, ali to fakat u priči o njemu nije važno. Rođen kao dijete sretnoga svemirskog slučaja u nesretnim vremenima, u ljubavi muslimanke i Talijana - službeno okupatorskog vojnika - Kemo je živa metafora ovoga grada i njegovih duša. Dušo moja, ko kaplja vode i ti se topiš na mom dlanu... Večeras pišem posljednje pismo Dugo te nema, ljubavi moja Dugo te nema, živote moj... Ova me jesen sjeća i boli Na one dane, na osmjeh tvoj. U nekom gradu, ne znam mu ime Ti drugog ljubiš, a ja sam sam Za tobom moje umiru rime, Za tobom plaču i noć i dan Večeras pišem posljednje pismo I zadnju pjesmu pjevam ti sad. O, zar se nikad voljeli nismo? I zar se nikad vratiti nećeš U ovaj grad