Estetika performativne umjetnosti

Najkasnije od 60-tih godina suvremena umjetnička djela se ne mogu više shvatiti pojmovima dosadašnjih estetika. Umjesto da stvaraju djela umjetnici sve više proizvode događaje koji u svom izvršenju stavljaju izvan snage stare estetičke relacije subjekta i objekta, statusa materijala i statusa znaka. Da bi taj razvoj učinila shvatljivim, Erika Fischer-Lichte u svojoj temeljnoj studiji razvija estetiku performativne umjetnosti čiji je središnji pojam predstava. On obuhvaća obilježja tjelesne ko-prezencije glumaca i gladalaca, performativnu proizvodnju materijalnosti kao i emergenciju značenja, i završava u određenju predstave kao događaja. Ukidanje odvajanja umjetnosti i života kojemu teže novije izražajne forme, ovdje se dovodi do pojma.