Detalji
Ono što Goulding zove jugoslovenskim filmskim iskustvom živio je na emocionalnoj razini. Jugoslavija je, naravno, mrtva - i malo je se tko sjeća rado. Ali, generacija koja je sad već ozbiljno ušla u srednje godine više se nego rado sjeća jugoslovenskog filma kao civilizacijiske poputbine koja je obilježila naša djetinjstva i mladost. Premda su danas razdvojeni državnim granicama, stupnjem integracije i životnim standardom, svi ljudi preko 30 od Strumice do Jesenica dijele iskustvo jugoslovenskog filma kao esperenta na kojem se sporazumijevaju. Mnogo nas što dijeli - među inim i miris olova - ali sjećanje na Dolly Bell, na Šicera, na Dudeka, Kekeca, Banović Strahinju, Perhana povezuje nas po memoriji. I u tom je smislu jugoslovensko filmsko iskustvo preživjelo.