Arhitektura

Priča o arhitekturi je možda najstarija priča o čovjeku. Ona evocira vrijeme onog dalekog i tamnog početka kada je čovjek od tajnovitog, nepoznatog beskraja svjetskog prostora (bilo pod kupolom dalekog neba bilo u vidokrugu prijetećeg horizonta s one strane lokalnog prirodnog prebivališta) prvi put obilježio i ogradio fragment globalnog prostora, osvojio ga za sebe, markirao i izgradio prvo, svojom rukom i razborom građeno, pribježište; koje je potom postalo staništem; koje je potom postalo kućom; koja je potom postala nastambom; koja je potom postala gradom; koji se ustanovio kao složeni životni topos iz kojeg je nastao izgrađeni ljudski svijet. Građevina i grad postali su ekskluzivno ljudskim mjestima. Razumjeti tu prastaru i neprekidnu ljudsku igru stanovanja i oblikovanja (od iskustva svakodnevnog voženja života do svijeta rada, od bogoslužja do umjetničkog stvaranja, od prostora igre do prostora zabave), jednako je uzbudljiv zadatak. Otvaranje tog izazovnog svijeta, čijem unutarnjem antropološkom jedinstvu (unatoč svim historijskim, kulturološkim, tehničkim, funkcionalnim i formalnih razlikama arhitektonske stvarnosti) pripadaju i građevine starih kultura i suvremeni megalopolisi kao akteri jedinstvene sage o čovjeku, predmet je ove brižljivo i krajnje zanimljivo pisanje knjige.