Ulica Šarlot

Duhovito poput Hornbija, neodoljivo kao Parsons. Roman jednog od najboljih britanskih pisaca komedije. Priča o običnom mladiću u neobičnoj potrazi za djevojkom. Roman koji ćete kupiti dvaput, jednom za sebe i jednom za poklon. Sve je počelo zbog djevojke. (Naravno, sve je uvijek zbog djevojke.) Stajao sam na uglu Ulice Šarlot kada se to dogodilo. Neka djevojka se mučila da otvori vrata taksija držeći gomilu paketa. Ne znam zašto, ali prišao sam joj i pitao je mogu li joj pomoći. Taj nevjerovatan osmjeh... Odjednom sam osjetio nalet samopouzdanja i odlučnosti, kao da sam majstor koji zna tačno koju vrstu eksera da upotrijebi, i već joj pridržavam torbe, i ona mi kaže hvala, i onda... to je bilo to. Izgledalo je kao početak. Ali taksista je bio nestrpljiv, a mi smo, pretpostavljam bili suviše britanski uštogljeni da bismo jedno drugom rekli nešto više... i tako se to desilo, hvala, i još jedan osmjeh. Zatvorila je vrata, a ja sam gledao kako taksi odlazi dok je moja nada visila i kloparala po putu za njim. A onda sam spustio pogled. Nešto mi je bilo u rukama. Mala plastična kutija. Pročitao sam riječi na njoj: foto-aparat za jednokratnu upotrebu, 35mm. Džejson, bivši nastavnik, bivši momak, povremeno pisac i heroj protiv svoje volje ima dilemu. Da li treba da pokuša da pronađe djevojku svog života? Šta ako je baš ta djevojka ona prava? Da bi je pronašao mora da se posluži jedinim tragom koji ima, mora razviti film i izraditi njene fotografije.