Detalji
Četiri godine nakon što se s romanom Derviš i smrt uspeo na književni Olimp, Meša Selimović je objavio Tvrđavu, briljantan roman što je po nekim mišljenjima i bolji od glasovitog prethodnika. Riječ je o romanu koji je u odnosu na Derviš i smrt jednostavniji i nekako lakši. Ako je Derviš - po riječima samog autora - bio oratorij, onda je Tvrđava sonata.
Nad serijom tvrđava što ih Meša Selimović nudi ovim romanom, nad agonijama ljudi i vremena u kojima se i kamen i kula tako materijalno obrazuju oko čovjeka kao metafora, lako je koliko i lakoumno uhvatiti širu piščevu karakterizaciju udvojenog, na dva podignuta plana bačenog životnog iskustva.
Gotovo hronološki, kroz “Tvrđavu” kao hroniku jednog intelektualnog života srazmjernog sa intelektualno razmahnutim kazivanjem, pratimo akutni autobiografski red događaja i razmišljanja, red obračuna sa sobom i red obračuna sa bezakonjem koje, konstrukcijom manje ili veće tvrđave, opsijeda sve ljude u svim vremenima.