Tri posleratna druga

Ime mi je Đorđe Balašević... Prijatelji me uglavnom zovu Đole... Neprijatelji me ne zovu, ali ne zovem ni ja njih, pa ko duže izdrži. Rođen sam 1953.g. U Novom Sadu, gradu gdje protiče Dunav... u Evropi formalno... Išao sam gimnaziju, ali nisam maturirao. Studirao sam geografiju ali nisam diplomirao... Sve u svemu, nije baš sjajno, ali je ipak korisnije nego da sam u međuvremenu doktorirao marksizam, kao neki moji ambiciozni vršnjaci. Ubrajaju me u prvih pet kantautora u našim zemljama, ali u našim zemljama ima taman toliko kantautora da, kako god okreneš, moraš biti među prvih, i jedinih pet... Trenutno propuštam visinu. Pred narodnjačkom najezdom, povukao sam se u utvrđene gradove. Živim, još uvijek, u Novom Sadu, gdje sam za sebe plaćam socijalno i penzijsko osiguranje. Oženjen sam, sretno, djevojkom po imenu Olivera, ponosan sam otac dvije djevojčice. I gotovo.. Oni koji su me zavoljeli po muzičkoj liniji, znaju štošta o meni. Oni koji me dosad nisu zavoljeli, i neće, bojim se... Ni zbog ovog romana. Mog prvog, inače... Pardon... Prvog koji je duži od šest minuta...