Detalji
Rahnerova knjiga Uvod u kršćanstvo, koja se ovdje javnosti predaje u višestrukoj prevoditeljskoj, nužnoj falsifikaciji, opterećena je prije svega tim prevoditeljskim, budući da sam prevoditelj ne posjeduje nikakvu, Rahnera dostojnu teologijsku naobrazbu. Možda jest ili bi bilo bolje da su to učinili oni koji su sjedili u njegovu seminaru.
No to nije nikakva isprika za jezično-očevidne, filozofijski nedokučive ili teologijski nedomišljene propuste i promašaje u ovom prevoditeljskom iskazu. Ti se vlastiti prevoditeljski promašaji uvijek iznova kreću u onom području, u kojemu filozofijsko nazivlje ni na koji način ne smije izvršiti nasilje nad teologijskim ili bilo kojim drugim nazivljem.
Rahner me je tijekom prevođenja njegove knjige natjerao da još jednom promislim - i budem krajnje kritičan prema nekim terminima koji su ustaljeni u našoj teologijskoj praksi. Pod tim prije svega mislim na riječ Wirklichkeit, ili actua-litas koja se redovito prevodi kao stvarnost: kada se govori o božanskoj duhovnoj ili transcendentnoj stvarnosti, tada se potpuno zanemaruje da riječ stvarnost sugerira potpuni predmetni odnos prema transcendentnom, što se - koliko u teologiji toliko i u filozofiji - mora radikalno izbjegavati. U ovome prijevodu suprotstavio sam se tom stvarskom razumijevanju transcendentnog kako bih u kritičkom smislu pokazao da Bog nije (upravo u Rahnerovu smislu) nikakva raspoloživa stvarnost, već ona zbiljnost koja ukida ne samo svaki predmetni odnos prema biću i bližnjem, nego i prema Bogu samome. Stoga bi se, po mojemu sudu, teolozi trebali uvijek iznova - koliko u propovijedi toliko i na učilištima - kloniti govora o stvarnosti transcendentne zbiljnosti.
Proizvoda u bazi
