Taniosova stena

Mogli bismo čak nabrajati razloge koji su ga naveli da ode i one, suprotne, koji su ga zadržavali... Čemu to? Ne donosi se tako odluka o odlasku. Ne važe se, ne ređaju se nepogodnosti i prednosti. Časkom prevagneš. Ka jednom drugom životu, ka jednoj drugoj smrti. Ka slavi ili zaboravu. Ko će ikada umjeti da kaže usljed kojeg se pogleda, koje riječi, kojeg podrugljivog osmjeha, čovjek najednom osjeti strancem među svojima? I u njemu se rodi ta hitnost da se udalji, ili da iščezne. U Kfarjabdi, bajkolikom mjestašcu u libanskim gorama, postoji neobična stijena koju prati prokletstvo i zabrana. Želeći da pronikne u njenu tajnu, pripovjedač ove istočnjačke priče o ljubavi, osveti i političkim intrigama kopa po davnoj prošlosti svog zavičaja i pokušava da poveže dijelove jednog ljetopisa s početka 19. vijeka sa sjećanjima seoskih starina na burno doba kada su se na ovom tlu sukobljavali lokalni feudalci, turski sultan i egipatski paša, a preko njih zapadne sile i kolonijalni rivali, uvodeći u igru svu složenost Libana u vrijeme Osmanskog carstva. Pred očima mu izranja lik šejha donžuana po imenu Fransis, učenog mazgara Nadera koji čita jašući, engleskog pastora koji otvara školu u muslimanskom selu, gruzijske prostitutke, patrijarha koga čeka smrt na nišanu puške engleskog konzula, i prekrasne Lamije koja svoju ljepotu nosi kao krst; a prije svega Taniosa, zagonetnog mladića sjede kose koji postaje heroj omiljene legende. Fanatizam, krv i smrt zapečatiće sudbinu mnogih junaka Malufovog romana i primoraće mladog Taniosa da krene put izgnanstva u potrazi za sopstvenim identitetom. Preplićući istoriju i legendu, mudrost i ostrašćenost, autor Leona Afrikanca i Baldasarovog putešestvija vodi nas na čudesno i uzbudljivo putovanje Orijentom, koje mu je 1993. donjelo Gonkurovu nagradu.