Tajanstveni čovjek

Prva knjiga mlade autorice, djevojke Adne Memić, je iznenađenje već izborom forme kazivanja. Naime, forma kratkih lirskih proza, ili pjesama u prozi, nije ni česta ni popularna u našoj književnosti. Češći su izleti u formu pjesme u prozi u pojedinim pjesmama nekih pjesnika koji u zbirci pjesama u stihu imaju i neku pjesmu u prozi, nego zbirke pjesama u prozi. Ako se i dogodi zbirka pjesama u prozi (a neke su se i dogodile), onda je to ili na početku pjesnikovanja ili u zrelom dobu. Zašto pjesme u prozi? Pjesma u prozi nije oblik koji se piše spontano, niti kao slučajan izbor, pjesma u prozi se piše kao namjeran izbor. Kod Adne Memić vjerujem da se pjesma u prozi dogodila kao spontan oblik kazivanja. Zašto? Logično je pretpostaviti, ako se ima na umu priroda, način i razlog nastajanja njenih lirskih proza, da je forma pjesme u prozi njen spontan oblik lirskog kazivanja. Jer, zbirka Tajanstven čovjek zapravo je svojevrstan intimni dnevnik jedne mlade djevojke, dnevnik njenih maštarija, sanjarija, razmišljanja i više od svega dnevnik njenih osjećanja. Lirske proze Adne Memić donose pogled na život u kojem su ljubav i nježnost njegov najljepši i najvažniji sadržaj i smisao i najpreča duhovna potreba.